Crkveni propisi koji se odnose na svetu euharistiju pozivaju da Presveti Sakrament držimo na najvišoj časti i da mu posvećujemo najveću brigu. S kojim se izazovima suočavaju arhitekt i liturgičar pri osmišljavanju svetog prostora za katoličku liturgiju?

"Zašto crkve nitko ne čuva? Vjeruju li ljudi da u svakoj crkvi na svijetu stanuje živi Bog – Spasitelj i Otkupitelj? Vjeruju li ljudi da u crkvi u tabernakulu živi neprolazna Vrijednost?" piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Neovisno o tome nalazimo li se pred velikom životnom odlukom, rješavamo svakodnevne izazove ili nosimo nekakav teški križ, možemo pronaći odgovore i nadu punu ljubavi kada tražimo Božju prisutnost na klanjanju. Nema sumnje da postoji mnogo priča o trenutcima preobrazbe u klanjanju pred Presvetim da ih nitko ne bi mogao sve zapisati.

Najsvetiji sakrament čuva se u tabernakulu smještenom u dijelu crkve koji mora biti dostojanstven, istaknut i jasno vidljiv, ali ne u središtu i ne nametnut ispred oltara na kojemu se odvija vrhunac euharistije.

"Iznad svega, želim da se ovaj presveti Sakrament poštuje i štuje i pridržava na mjestima koja su bogato ukrašena", riječi su koje je sv. Franjo napisao u svojem Pravilu.

Najstariji euharistijski šator bila je mala zlatna kutija u kojoj se čuvalo Tijelo Kristovo.

Papa Franjo nastavio je svoje razmišljanje o molitvi 5. svibnja, sugerirajući da je važno zastati u svakodnevnom životu i dopustiti Isusu da nas gleda