Učenje i osnovno poznavanje hebrejskog može nam iznimno koristiti kako bismo dublje razumjeli podrijetlo, kulturu i tekstove koji čine temelj naše vjere.

Riječ Božja ne može stati u pismo, pa ni u Sveto pismo. Ona se ne može ukoričiti. Ono što je Bog rekao i učinio za nas ne bi mogle obuhvatiti sve knjige svijeta (usp. Iv 21,25). Sveto pismo je povijesni dokument u čijem se središtu nalazi istina našega spasenja, odnosno sve ono što je Bog rekao i učinio radi nas i radi našega spasenja, a što su zapisali Bogom nadahnuti ljudi.

Ono što se za današnja vremena može reći jest da su pred kršćane donijela nove izazove i drugačiju prijetnju. Granica između kršćanskoga i nekršćanskoga, između vjere i zablude, koja je prije bila oštra, jasna i razmjerno lako spoznatljiva, danas je često zamagljena i konfuzna.

Biblija je sveta knjiga, dijelom ili u potpunosti, triju velikih religija: židovstva, kršćanstva i islama. Stoga bi kršćanski vjernik trebao ne samo imati određene spoznaje o Bibliji kao svetoj knjizi već bi je trebao prihvatiti i kao put vlastitog života te iz nje crpiti snagu za svakodnevne napore.

Sveto pismo Starog zavjeta nudi fascinantan uvid u Božju postupnu obnovu ženstvenosti kroz suradnju s nizom znamenitih žena.

Svakog dana, počevši od 1. prosinca, započnite čitati po jedno poglavlje iz Lukina evanđelja i točno na Badnjak ćete pročitati čitav Lukin izvještaj o Kristovu životu, koji se sastoji od 24 poglavlja.

"Prema tome, danas tražimo od Gospodina taj dar vjere da možemo vjerovati u njegovu silu koja mrtve podiže na život te da možemo vjerovati u njegovu riječ. Božja riječ nikada ne vara", piše vlč. Mario Žigman, duhovnik DUHOS-a iz Osijeka na svojim društvenim mrežama.

"Čitanjem biblijskih tekstova ulazi se u svijet koji ne postoji na nekim drugim stranicama. Njezinim se čitanjem, osim toga, ulazi i u bezbrojni niz čitatelja koji su u različitim vremenima otvarali iste stranice, odvajali se od biblijskih vremena i u njoj čitali neko drugo vrijeme", piše fra Ante Vučković.

Danas slavimo blagdan svetog Ivana Zlatoustog, gorljivog propovjednika, koji je smatrao da je čitanje i razmatranje Biblije potrebnije ljudima u svijetu, nego monasima, jer oni što su u svijetu svakodnevno bivaju ranjavani i njima je najpotrebniji lijek.

Kako kršćanin može prepoznati lažnog proroka ili učitelja? Po kojim znakovima možemo potražiti dokaz lažnih učenja? Kako nam biblijski redci mogu pomoći u prepoznavanju vukova u ovčjem odijelu?