Ostani u meni kao u svetohraništu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije…Htjela bih te tješiti što su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi oduzmeš slobodu da činim što ti se ne sviđa; ako u slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar pretvara u sebe.

Svojim životom i spisima, sv. Terezija iz Lisieuxa nam bez sumnje može pomoći da se pripremimo za Nebo.

Terezija Martin je odrastala zadnjih desetljeća 19. stoljeća kada je bilo snažno prisutno štovanje Božanskog Srca Isusova. Karmelićanski samostan u koji je Terezija ušla bio je također posvećen Presvetom Srcu. Godine 1887. Terezija je sudjelovala u hodočašću u Rim koji je imao za cilj očitovati vjernost francuske Crkve osporavanom Papi Leonu XIII povodom njegovog svećeničkog jubileja. Prije nego što su ostavili Paris hodočasnici su se posvetili Presvetom Srcu u kripti nedovršene Bazilike Presvetog Srca na Montmartreu. Terezija je kasnije poslala svoju zlatnu narukvicu da čini dio velike monstrance u Bazilici. Također je poput drugih hodočasnika nosila zlatnu medalju Presvetog Srca.

Sveta Mala Terezija nije bila sposobna činiti velike pokore ni mrtviti svoje tijelo. Odveć je bila slaba i nemoćna. U njezinom životu nije bilo takozvanih velikih pokora ni žrtava. Nije se bacala u trnje kao sveti Franjo Asiški, niti je kao sveti Ivan Kapistran tjednima neumorno postila. Sama priznaje da nije bila za to sposobna. Ali što je onda toliko razlikuje od drugih svetaca?

Lako je voljeti svoju obitelj i prijatelje, ali nije lako voljeti nekoga tko ne izaziva nikakvo divljenje. Terezija govori o redovnici koja joj nije bila simpatična i o tome kako je shvatila da je ljubav čin, a ne osjećaj, te je to bila savršena osoba za usavršavanje njezine ljubavi. Terezija se je i promijenila upravo zahvaljujući strpljivoj ljubavi svojih roditelja, pa je znala koliko je važno voljeti nekoga tko se čini nedostojan ljubavi. Napisala je: "Nastojala sam joj iskazivati pažnju što sam više mogla, a kad god sam bila u napasti da govorim ružno o njoj, nasmiješila sam joj se." Nakon nekog vremena njezini su se osjećaji prema toj susestri promijenili. 

Slavlje Božića i slike jaslica tako ljupko i lijepo prate misli svetice i najmlađe naučiteljice Crkve, karmelićanke sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Ona nosi ime baš po Njemu, našem Božiću, Djetetu Isusu, a ona sama najljepši je "Isusov cvjetić" i stoga ova objava želi biti svojevrsno duhovno dizalo prema Njemu.