Sv. Terezija od Djeteta Isusa u svojoj autobiografiji „Povijest jedne duše“ daje primjer svima onima koji žele slijediti njezin nauk „malog puta“ kako prepustiti Bogu svoju molitvu i sva očekivanja vezana uz nju.
Sveta Terezija je u svojoj autobiografiji napisala da je svetost “raspoloženje srca koje nas čini poniznima i malenima u Božjem naručju, svjesnima svoje slabosti i sigurnima – na najodvažniji način – u njegovu očinsku dobrotu”.
Koja je tajna svete Terezije iz Lisieuxa? Ova francuskinja pridružuje se klauzurnom samostanu s 15 godina, provodi dane u molitvi, radu i tišini, skrivena od svijeta, bilježi svoja duhovna iskustva i 1897. tragično umire od tuberkuloze s 24 godine. Ipak, samo 28 godina kasnije, tijekom Svete godine 1925., papa Pio XI. kanonizira je svetom na misi na kojoj su sudjelovali desetci tisuća ljudi. U njezinom rodnom gradu sagrađena je veličanstvena bazilika njoj u čast i ona ubrzo postaje jedna od najpopularnijih svetica u čitavoj povijesti Katoličke Crkve.
Sveti Ljudevit i Marija Azelija Martin su roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusa, poznate i kao sveta Mala Terezija. Prvi su bračni par u povijesti Crkve koji je proglašen svetim, a spomendan im se slavi 12. srpnja, i to na dan njihova sklapanja sakramenta ženidbe.
Kao prvi zajedno kanonizirani bračni par u povijesti Crkve, Ljudevit i Marija Azelija, roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, proživjeli su avanturu svetosti, bili svjedoci Evanđelja u svom svakodnevnom životu i proživjeli neizmjerne radosti i tuge (četvero djece umrlo je u dojenačkoj dobi, Azelija je patila od raka dojke i prerano umrla, djeca bez roditelja, očevo udovištvo, a zatim i njegova demencija). Unatoč stoljeću koje ih dijeli od današnjih parova i roditelja, oni nam i dalje pokazuju način na koji Boga stavljamo u središte našega života.
Između trpljenja i ljubavi tanka granica. Nemoguće je ljubiti ako se ne razumije otajstvo križa. Nemoguće je slijediti Krista u punini ako se ne prihvaća trpljenje. Pozvani smo na različite zadaće i različitim putovima hodočastimo do doma Očeva, pa ipak nijedan od nas nije pošteđen trpljenja. Znak trpljenja urezan je u naše živote od trenutka rođenja sve do smrti.
Svetu Mala Terezija nazivaju „sveticom ruža“, a njezin svetački atribut u ikonografiji jesu ruže, zbog njenog obećanja da će poslije smrti obasuti zemlju kišom nebeskih ruža, tj. milosti i uslišanja, objasnio je za HKM otac Jure Zečević. Naime, običaj je da se u karmelićanskim samostanima na blagdan ove svetice blagoslivljaju ruže.