Danas slavimo blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bogdan Ivan Mandić rođen je na današnji dan 1866. u Herceg Novom, kao jedanaesto od dvanaestero djece svojih roditelja Petra i Karoline. Posljednjih četrdeset godina života provodi u kapucinskom samostanu u Padovi, ispovijedajući satima u maloj nezagrijanoj sobici. Bio je omiljen ispovjednik, kako kod “običnih” ljudi, tako i kod intelektualaca i uglednih građana. Kod njega su se ispovijedali i svećenici, redovnici, redovnice pa čak i biskupi. Sve je vrijeme bio odan ekumenskoj ideji, moleći za jedinstvo Crkava i potičući i druge da tako čine.

Uz spomendan svetoga Leopolda Bogdana Mandića (12. svibnja) posebno je prigodna knjiga pisama i spisa oca Leopolda pod nazivom Iz dubine svoga siromašnog srca (Kršćanska sadašnjost, 2019.). U pismima sabranima u ovoj knjizi otac Leopold odgovara na pitanja, rješava sumnje, ohrabruje, potiče mnoge vjernike. Teme o kojima piše raznovrsne su situacije i problemi iz svakodnevnog života, teme životnih odluka i izbora, duhovni savjeti. Uvijek iznova iznenađuje koliko sveti Leopold ima osjećaj za realnost ljudskih života i raznih životnih problema. Vidi se to i u tri pisma bračnom paru Mattina iz Rima.

Povodom spomendana sv. Leopolda Bogdana Mandića donosimo molitvu za hrvatski narod i domovinu.

Vjera je bila njegov život, to je često govorio. Bio je pravednik i iz njegovih usta najčešće su izlazile riječi: “Vjeruj! Imaj vjeru!” Ta je riječ potresala savjesti i bacala svjetlo u duše. Pokretala je uspavane snage i otvarala beznadne putove onima koji su k njemu dolazili po pomoć, bilo u ispovjedi, bilo u običnom razgovoru. Želim ovdje kratko opisati dva slučaja koja su izravno pridonijela proglašenju i proslavi Leopolda Bogdana Mandića svetim." Članak Anđelka Vlaha o našem dragom svecu pročitajte u nastavku.

Na današnji dan prije pet godina neraspadnuto tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića bilo je u Zagrebu, točnije bilo je izloženo u zagrebačkoj katedrali. Tisuće ljudi uputilo je zagovor tom prilikom hrvatskom svecu.

Kip sv. Leopolda Mandića bila je želja pokojnog župljana, a blagoslovio ga je u nedjelju 14. veljače župnik don Darijo Čorić.

Sv. Leopold Bogdan Mandić preminuo je 30. srpnja 1942. te su od tada mnogi svjedočili brojnim zaprimljenim milostima po njegovom zagovoru, a tri su čudesna ozdravljenja - ona Else Raimondi, Paola Castellija i Elise Ponzolotto, doprinjela njegovoj kanonizaciji 16. listopada 1983.

"Za sve koji su ga poznavali bio je ništa više od sirotog redovnika, malenog i bolesnog. Njegova veličina leži negdje drugdje; u tome da se iz dana u dan, čitav svoj svećenički život, pedeset i dvije duge godine, žrtvovao i predavao u tišini i skrovitosti male, skromne ispovjedaonice: Pastir dobri život svoj polaže za ovce", rekao je papa Ivan Pavao II. prilikom proglašenja svetim Leopolda Bogdana Mandića.

Iščekuje se kraj pandemije da se u kinima počne prikazivati film "Na mojim ramenima" (Sulle mie spalle), čija radnja donosi presjek 20. stoljeća koje je "spasio“ sveti ispovjednik, Leopold Bogdan Mandić.

Svjetski je dan bolesnika koji je 1992. godine ustanovio sv. papa Ivan Pavao II., ne bi li potaknuo sve ljude različitih vjeroispovijesti na promišljanje o svojim mogućnostima u brizi i njezi oboljelih. Kao datum je izabran 11. veljače, blagdan Gospe Lurdske. Naime, marijansko svetište u Lourdesu poznato je po brojnim čudesnim ozdravljenjima bolesnika koji ondje dolaze moliti.