Đavao ne navodi svakoga da čini užasno zle stvari. Za mnoge je dovoljno da ih, sve dok to može - natjera da samo drže određenu distancu, da jednostavno zanemaruju komunikaciju s Isusom...

Prije molitve Regina Caeli 14. travnja, Papa je primijetio da Evanđelje tog dana opisuje kako je Isus stigao u sobu dok su dva učenika iz Emausa dijelila svoje iskustvo susreta s njim. Polazeći od tog odlomka, ohrabrio je mnoštvo tumačenjem ovog teksta.

Sjetimo se da nakon euharistije Bog stanuje u našem srcu. Poželimo ga zadržati što dulje. Ne zaboravimo da je On primio nas, a mi njega, ne zaboravimo da je to bio uzajaman susret. Zapamtimo da je euharistija zahtjevnost i dar, poziv i obećanje, odgovornost i milost.

Isus je uvijek tu u našem životu, ali ga mi trebamo prepoznati. I ne traži od nas da budemo netko drugi i drugačiji. Nego želi da pred njega iznesemo svoje bolesti, svoje boli, svoja razočaranja, svoje patnje i svoje strahove. Da im dadne smisao tako što će ozdraviti naše srce svojom ljubavlju.

"Kad se vjernici budu vraćali ispunjeni radošću i kad budu dijelili uzajamnu radost, ljudi će dolaziti po tu radost koju Bog daje", piše fra Slavko Barbarić u knjizi "Slavite misu srcem", a prenosi Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko na svojem Instagram profilu.

Sisački biskup Vlado Košić slavio je u nedjelju 17. srpnja misu u župnoj crkvi Sv. Ilije Proroka u Donjim Kukuruzarima i krstio Leona, šesto dijete u obitelji Berislava i Nade Jezerčić.

Na šesnaestu nedjelju kroz godinu donosimo tumačenje nedjeljnih čitanja s naglaskom na evanđelje u kojem slušamo o susretu Isusa Krista s Martom i Marijom u njihovom domu. "Slušamo poznati opis Isusova susreta s Martom i Marijom. Često na Mariju gledamo kao na onu pobožniju u koju se trebamo ugledati. No i Marta je ta s kojom se u ovoj priči možemo poistovjetiti i koja nam svojim primjerom može pomoći doći do Isusa", piše vlč. Tomislav Šagud.

Toliko smo puta uvjereni u svoje korake, prijateljstva. Kažemo si: "To je upravo to! Taj dečko, on me stvarno voli i sve će učiniti za mene!" Ali u susretu s Isusom događa se razgolićenje. On svojom ljubavlju i istinom ističe ono što je u nama i oko nas autentično. Ponekad učinimo sve da i naše laži postanu istina. Ali u susretu s Isusom sve se raspada, prestaje i stvara se sve novo.

"Za Isusa vrijedi: Ostaviti sve, odreći se svega, svekolike sigurnosti, svekolike očevidnosti, spaliti sve, porušiti mostove iza sebe, biti kršten ognjem i započeti iznova svoj život, u njegovu ozračju i slobodi. Treba živjeti u oprjeci sa svijetom, prema svijetu, živjeti u miru sa svojima u zajednici Crkve. Nema mjesta lažnomu miru i prljavim kompromisima", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

Ali ne bismo smjeli dopustiti da se na tom putu obeshrabrimo. Ono što Bogu najviše godi u našem vremenu molitve je naša dobra volja da ga pratimo, naša jednostavna prisutnost i društvo, poput malog djeteta sa svojim roditeljima. Pospješujući ovaj sinovski stav, pronaći ćemo snagu potrebnu da ne postanemo nemirni kada se čini da je naša molitva obilježena tišinom i samoćom. Nijedan izvor koji koristimo za našu molitvu ne može zamijeniti iskrenu želju da se približimo Bogu kao prijatelju, slobodnu odluku da mu kažemo “volim te”, što nitko drugi ne može reći umjesto nas.