Autor Stjepan Lice ističe kako je važno u starijoj dobi oplemenjivati svijet ljepotom i dobrotom, jer su one Božji govor čovjeka. U tome da čovjek uskladi svoj govor s Božjim govorom vidi ispunjenje ljudskosti. Obrazlaže kako dobre riječi imaju moć probuditi ljudsku dobrotu upozoravajući da je bolje ne govoriti ako se čovjek ne odluči za dobru riječ. Zaključuje da i onda kada čovjeku snage klonu, ljepota i dobrota uzdržavaju mu duh uspravnim i na neslućene načine djelatnim.

Autor Stjepan Lice ističe važnost tišine koja ima moć zaliječiti rane i koja čovjeku koji u nju uroni razotkriva brojne razloge za zahvalnost. Zagovara zahvalnost kao način življenja iz čega onda niče poticaj na blagoslivljanje sve do toga da čovjek blagoslovom prožme svaki dan i čitav život postajući tako blagoslov za sve koje svojim životom dotiče. Zaključuje da i kad posve onemoća čovjek može blagoslivljati, jer blagoslov je ono najljepše i najsnažnije čime izriče svoju ljudskost.

"Ponekad dok slušam o čemu ljudi razgovaraju, upitam se što bi neko maleno bezazleno dijete dok sluša što se razgovara pomislilo kad bi čulo naše izraze podsmijeha, gorčine, bezvoljnosti, razočaranja, kako govorimo o životu, našim bližnjima, o odnosu prema radu. Bi li poželjelo živjeti takav život? Bi li to moglo doživjeti kao poticaj za život u braku, obitelji? Bi li mu to pomoglo da živi u poštovanju i samopoštovanju? Bi li poželjelo biti čovjek poput nas?"

"Prihvaćanje je temeljna životna mudrost. Temeljna, i to zahtjevnija. Jer zacijelo nije jednostavno prihvatiti prolaznost – napose prolaznost svih voljenih, svega voljenoga. Nije jednostavno prihvatiti prolaznost svojih snaga, njihovo slabljenje, odumiranje", poručuje Stjepan Lice u razmatranju u HKR-ovoj emisiji "Zrnca mudrosti".

"Uistinu, moguće je kroz život proći i pritom sebe uskratiti životu. Propustiti pružiti ruke, propustiti podijeliti srce. Razboritost nas želi poučiti da je – kada nam se uspori korak, kada nam posustanu snage – dozrelo, neodgodivo dozrelo vrijeme da pođemo ususret sebi. I da ne bi bilo dobro ostaviti one koji su dio našeg srca da iščekuju hoćemo li se odlučiti. I da Boga ostavimo da na to čeka. Ako smo već propustili tolike dobre prilike da na lijep način živimo svoju ljudskost, ne bi bilo dobro da propustimo i sav život", misli su koje donosi prvo razmatranje iz ciklusa emisija "Zrnca mudrosti" za osobe starije životne dobi.