"Gubitak djeteta spontanim pobačajem, mrtvorođeno ili kao dojenče je prečest. Naše su klupe pune parova koji su pretrpjeli ovu vrstu gubitka i sada su suočeni s nošenjem njegovog bolnog križa. Dolazi neočekivano i nitko nikada nije spreman. Međutim, kroz naša iskustva, moj suprug i ja otkrili smo nekoliko praktičnih stvari koje parovi mogu učiniti kako bi pomogli u liječenju svoje slomljenosti", piše žena koja je doživjela iskustvo spontanih pobačaja. Svjedočanstvo donosimo u nastavku.

Sveti Charles de Foucauld četiri godine živio je kao pustinjak u Nazaretu, a ondje ga je zatekla i vijest da je njegova mlađa sestra Marie de Blic upravo izgubila novorođenče. Svojoj maloj sestri koju je zvao "Mimi" piše pismo utjehe, a mi ga donosimo u nastavku kao ohrabrenje svim roditeljima koji su se morali suočiti sa smrću svoga djeteta.

Roditelji koji su doživjeli spontani ili učinili namjerni pobačaj djeteta, mogu pokopati tjelešce začetog djeteta i dostojanstveno se oprostiti od života koje je bilo u utrobi majke. Kako izgleda sprovod i misa zadušnica za dijete koje nije živo rođeno za ovaj svijet, za Hrvatsku katoličku mrežu opisuje fra Ivan Penava, duhovnik Udruge Betlehem u Šibeniku koji predvodi pokop nerođene djece.

"Grobnica za nerođenu djecu je plod inicijative 'Najmanji među nama' koju je pokrenula udruga 'Betlehem-Šibenik'. Već neko vrijeme nastojim posjetiti to mjesto i pomoliti se, ali nisam nalazio vremena do ovog trenutka. Nakon molitve koja je iz mene izmamila mnoge lijepe emocije poželio sam zabilježiti ovaj milosni trenutak", rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu voditelj molitvene inicijative "40 dana za život" Ante Čaljkušić.

"I sada kad se sjetim kako mi je tijelo iščekivalo mogući gubitak, čekajući da tehničar ultrazvuka nešto kaže, osjećam tugu. 'Gdje su otkucaji srca?', pitala sam. Ali nije ih bilo." Dio je to priče dugog i bolnog puta Aundi Kolber na kojem je iskusila traumu i životni gubitak pomoću kojeg je, osim patnje, spoznala i dubinu Božje ljubavi.