Svećenik Zagrebačke nadbiskupije na službi župnika Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud na svojoj je web stranici objavio tumačenje čitanja 2. nedjelje došašća koja nas pozivaju da Božje spasenje koje nam osigurano Kristovom pobjedom nad smrću, živimo danas ne čekajući neka bolja vremena.

"Jesi li spašen?" To je pitanje koje se često čuje od dobronamjernih kršćana koji žele pomoći drugima da upoznaju Isusa Krista. Kao katolici čija je vjera usredotočena na Njega, možemo cijeniti njihove dobre namjere i diviti se njihovoj spremnosti da razgovaraju o Bogu. Unatoč tome, možda imamo problema s razumijevanjem o čemu se zapravo radi u njihovom pitanju. Na što točno ljudi misle kad govore o tome da su već "spašeni"?

Isusovo utjelovljenje ima razlog i svrhu: podići sve stvoreno - materiju, vrijeme, duh, doista čitav kozmos - i sve to staviti u pravi odnos s Bogom. Ali to se iskupljenje događa u suradnji sa i unutar stvorenog poretka. Stavljanje Boga i stvaranja u konkurenciju prikazuje pogled na Utjelovljenje da je jedina značajna doktrina Isusova božanstvenost, da njegova čovječnost može biti odbačena, u najboljem slučaju, a u najgorem slučaju uništena je i preplavljena Božjom prisutnošću. Ipak, upravo u Isusovom spasiteljskom djelu Bog pokazuje da ne želi zaobići svoje stvorenje.

Dok je putovao prema Jeruzalemu da umre za nas, netko je pitao Isusa: "Gospodine, hoće li biti malo onih koji su spašeni?" Odgovorio je: „Nastojte ući kroz uska vrata; jer mnogi, kažem vam, tražit će ulazak i neće moći “(Lk 13, 23-24). Što vrata označavaju? Zašto to mnogi ne mogu proći? Tko ulazi?

Koliko božanskog života zaista želite? Želimo li istinsko spasenje koje nam nudi Krist ili se natječemo tko će biti moralno savršeniji ili tko će bolje pratiti pravila? Jesmo li spremni na raj ili samo činimo što je potrebno da izbjegnemo pakao?