"Jesi li spašen?" To je pitanje koje se često čuje od dobronamjernih kršćana koji žele pomoći drugima da upoznaju Isusa Krista. Kao katolici čija je vjera usredotočena na Njega, možemo cijeniti njihove dobre namjere i diviti se njihovoj spremnosti da razgovaraju o Bogu. Unatoč tome, možda imamo problema s razumijevanjem o čemu se zapravo radi u njihovom pitanju. Na što točno ljudi misle kad govore o tome da su već "spašeni"?
Kršćani s ovim upitom najčešće spasenje vide kao prošli događaj koji se dogodio kada su ispovijedili vjeru u Isusa kao Spasitelja i Gospodina. Oni vjeruju da im ovaj čin vjere sada jamči mjesto na nebu, bez obzira što činili do kraja života. Nikada se neće morati suočiti s kaznom za svoje grijehe.
Pogrešan pojam
Učenje Katoličke crkve pomaže nam shvatiti da je ovo zapravo pogrešan pojam spasenja. Isus Krist došao nam je pružiti puno više od vrste vječne police osiguranja od požara. Spasenje u punom smislu trajni je proces koji neće biti dovršen tek nakon što umremo. A u međuvremenu je još uvijek moguće ponovno se okrenuti od Boga.
Kad nas netko onda pita jesmo li „spašeni“, možda je najbolji kratki odgovor sljedeći: „Pa, ja radim ono što nam apostol Pavao kaže u Bibliji: „sa strahom i trepetom radim oko svoga spasenja! “(vidi Fil 2,12).
Ako želimo nastaviti s tom izjavom, možemo reći da zapravo vjerujemo u Isusa Krista, da ga prepoznajemo kao svog Spasitelja i Gospodina i da je naš cilj da se jednog dana ubrojimo među svece u nebesa. Ali zašto okončati raspravu tamo? Ako želite napraviti korak dalje, isprobajte ovaj pristup. Recite: „Sad imam pitanje za vas: Oboje znamo da nas Isus spašava od grijeha. Ali za što smo spašeni? “Ovaj upit usmjerava fokus razgovora. Zajedničko istraživanje odgovora može pomoći drugoj osobi da potpunije i točnije shvati što zapravo znači biti spašen.
Što je spasenje?
Prema katoličkom shvaćanju spasenja, ukorijenjenom u Svetom pismu, nismo samo spašeni od grijeha. Sačuvani smo za vječni život s Bogom. Zašto nas je Bog uopće stvorio? Stvorio nas je na određene načine poput sebe sposobnim razmišljati i birati, kako bismo mogli biti sinovi i kćeri koji žive u prijateljstvu s Njim. Bog nas je stvorio za sebe, ni manje ni više nego da Ga upoznamo, ljubimo, služimo i uživamo – sada i zauvijek.
Međutim, kroz grijeh smo se pobunili protiv Boga i odbacili Njegovo prijateljstvo. Kao rezultat toga, Njegova je sličnost u nama narušena, a mi smo se odvojili od Njega. Budući da je On izvor svega što je dobro, takvo razdvajanje može dovesti samo do bijede i u ovom i u budućem životu.
Budući da nas je Bog toliko ljubio, poslao je Sina, Isusa Krista, da nas spasi od tako strašne sudbine. Isusov život, smrt i uskrsnuće nude nam oproštenjem grijeha bijeg od vječne kazne. Ali to nije sve. Također nas pomiruje s Bogom, otvarajući vrata za potpuno obnavljanje našega prijateljstva s Njim.
Raspeti / Foto: Dario Zürchauer
Na taj način Isus započinje proces potpune obnove Božje sličnosti u nama, ozdravljenja slomljenosti koja dolazi od grijeha. Dakle, spasenje nije samo način da se izbjegne pakao, niti je to samo prošli događaj.
Naprotiv: Spasenje je u svojoj punini novo Božje stvorenje. Da bi nas spasio, prepravlja nas na svoju sličnost – cjeloživotni proces koji zahtijeva našu suradnju – kako bismo još jednom mogli razmišljati i voljeti onako kako On misli i voli. Ovaj proces svoj završetak pronalazi samo na nebu, gdje se u vječnom životu uživa u savršenom skladu s Njim.
Oni koji su tamo zauvijek pridruženi Bogu, u najdubljem mogućem zajedništvu ljubavi, postići će svoju najveću sudbinu. Ispunit će svoju najdublju čežnju. Oni će postati ono što su stvoreni da budu.
Preživjeli brodolomi
Razmotrite ovu analogiju. Mi smo poput preživjelih brodoloma u oluji usred oceana. Spasili smo se od utapanja i dočekali na brodu koji nazivamo Crkvom. Taj nas brod sada vodi u sigurnu luku – naš nebeski dom s Bogom.
Ali još nismo kod kuće.
Tada biste mogli reći da smo “spašeni” u smislu da smo spašeni i uvedeni na sigurno plovilo. Ali zapravo ne možemo govoriti o tome da smo “spašeni” u punom smislu dok ne stignemo na odredište. Moramo ponizno priznati da još nismo došli do konačnog savršenstva.
U međuvremenu, također moramo prepoznati otrežnjujuću mogućnost da bismo – ne daj Bože – mogli jednog dana izabrati da ponovno zalutamo.
Unsplash
Spas nije zajamčen samo zbog nečega što smo radili u prošlosti. I dalje imamo slobodnu volju, koja je dio Božje sličnosti u nama. Dakle, još uvijek imamo sposobnost ponovno se okrenuti od Boga.
To je hladna mogućnost. Ali to nas ne bi trebalo trajno zabrinjavati da ćemo biti prokleti unatoč svim našim naporima da rastemo u milosti. Možemo biti sigurni da Bog želi naše spasenje i vjeran je da nam pomogne. Ako smo u iskušenju da ga napustimo, dat će nam moć da se oduprijemo toj napasti. Unatoč tome, izbor je i dalje naš.
Zapravo, svakodnevno donosimo izbore koji nas približavaju Bogu ili vode dalje od njega. Zato jednostavno vjerovanje u Isusa nije dovoljno. Prijateljstvo s Bogom, poput prijateljstva bilo koje vrste, više je od pukog upoznavanja. To uključuje donošenje niza izbora koje ćete voljeti dugoročno, tako da predana veza raste.
Vjera je, dakle, beskorisna, bez dobrih djela. Bog mora imati našu aktivnu suradnju, jer i naš um i naša volja – puna Božja prilika – moraju se obnoviti ako želimo biti spašeni na kraju.
Ako razgovarate o ovim točkama s kršćanskim prijateljima koji pitaju jeste li spašeni, mogli biste im otvoriti sasvim novi način razmišljanja. Što ako razgovor završi nakon vašeg prvog odgovora? Čak i tada, vrijeme koje ste proveli razmišljajući o tome što spasenje doista znači može vam produbiti vjeru i približiti vas Bogu.