Kakav je stav biskupa o klečanju muškaraca prve subote na Trgu bana Josipa Jelačića? Smiju li bivši katolici koji su u Evangeličkoj Crkvi ići na ispovijed i pričest u Katoličkoj Crkvi? Na ova i druga pitanja u petak, 27. siječnja u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovarao je vlč. Damir Ocvirk, župnik Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.

Mogućnost ispovijedanja grijeha u sakramentu pokore i dobivanje oproštenja od Gospodina izuzetna je privilegija. Katekizam Katoličke Crkve kaže da ovaj sakrament pomirenja s Bogom “donosi pravo ‘duhovno uskrsnuće’” (br. 1468). Kad bi više katolika to razumjelo, mogli bismo opet vidjeti pokornike poredane ispred ispovjedaonica čekajući da iskoriste ovu izvanrednu priliku da prime Božji milosrdni oprost.

Može li bolesničko pomazanje primiti odrasla osoba koja je samo krštena i može li se osoba vjenčati u crkvi prije primanja sakramenta potvrde? Treba li kleknuti kod podizanja hostije? I je li potrebno stajati dok god se Presveto ne pohrani u svetohranište? Na ova i druga pitanja u petak, 11. ožujka u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" odgovarao je fra Roko Bedalov, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.

Svećenik iz biskupije Phoenix vlč. Andres Arango, dao je ostavku na službu svećenika nakon što je utvrđeno da je je više od 20 godina nevaljano krstio.

"Mi smo od Boga primili osobnu iskaznicu koja potvrđuje tko smo, a to je da smo njegovi i da smo građani neba. Bog nas je po krštenju „posvojio“. Postajemo njegova djeca i time i nama govori ove riječi: Ovo je sin moj ljubljeni, ovo je kći moja ljubljena u njemu/njoj mi sva milina. Ovo su riječi potvrde i za nas. Bog i nas potvrđuje i govori da njemu pripadamo i da njemu idemo. Svjedočimo to svakoga dana kako bi se za nas mogla reći ona izreka: Kakav otac, takav sin/ takva kći, jer kad oponašamo Boga tada nam nitko ne može ukrasti naš identitet jer je izgrađen na čvrstom temelju krštenja", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

"Sakramenti su Božji dar nama te se trebamo zapitati koliko vjerujemo Bogu da On djeluje preko njih? Euharistija i ispovijed su nam na dohvat ruke, ali kako im pristupamo? Ispovijed obnavlja milost krštenja, ali koliko često i kako joj prisutamo? Kako pristupamo euharistiji? Vjerujemo li u stvarnu prisutnost Kristovu? Puno je pitanja, ali samo uz pitanja možemo doći do odgovora", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Danas se nekako nerado zove svećenika k bolesniku radi podjele ovog sakramenta, zato što se, u još ne tako dalekoj prošlosti, podjeljivao uglavnom umirućima pa još uvijek prevladava mišljenje kod vjernika da je to “posljednja pomast”, kako su već taj sakramenat i nazivali. Tijekom povijesti nastalo je mišljenje da je ovaj sakramenat namijenjen umirućima što je potpuno krivo.

"Jeste li ikad uzeli darove mise i svete pričesti zdravo za gotovo? Znate li one koji to čine? Da možete razgovarati sa svojim mlađim ja o onome što sada znate i ljubite o misi i svetoj pričesti, što biste si rekli? Razmišljam o tim stvarima jer će s dolaskom svibnja većina diljem zemlje prvi put vidjeti svoju djecu kako primaju svetu pričest. Ove nadolazeće subote moja će nećakinja, koja će uskoro napuniti osam godina, primiti svoju prvu svetu pričest na misi. Uz dopuštenje roditelja objavljujem pismo koje joj pišem, kao njezin ujak i kao svećenik, kao netko tko se raduje se njezinoj prvoj pričesti."

U duhovnoj smo borbi za svoju dušu i trebamo se "obući u Božji oklop. Sveti Pavao je u svom pismu Efežanima napisao: „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.“ Evo popisa 7 moćnih oružja za duhovnu borbu koje nas Crkva potiče na upotrebu.

Iako su slični po imenu, sakramenti i sakramentali imaju jedinstvenu i različitu ulogu u životu Katoličke crkve. Sakramenti su vanjski znakovi koji daju milost onima koji ih dostojno primaju. Sakramentali su, s druge strane, „sveti znakovi koji imaju sličnost sakramentima. Blagoslovine ili sakramentali su u kršćanstvu vrlo stari (nastavljaju se na starozavjetne tradicije), ustanovljuje ih Crkva (za razliku od sakramenata koje je ustanovio Krist) i, po vjerovanju Crkve, proizvode određene duhovne učinke; osobito su se umnožavale u srednjem vijeku (blagoslov kralja, viteza, zastave). Drugi vatikanski koncil odredio je da se ponovno razmotre i prilagode suvremenomu životu.