Na adresu Hrvatske katoličke mreže stiglo je pismo iz Afrike člana Hrvatske salezijanske provincije i misionara u Ruandi, don Danka Litrića. Pismo misionara prenosimo u cijelosti.

"Otkad je pandemija srušila ljudske veze, ne možemo primati putem pošte ni Glas koncila ni druge vjerske revije, HKR je jedina veza s Domovinom. Kad god sam za svojim radnim stolom, sam u sobi – i kad imam vezu na internet – otvoren je za Hrvatski katolički radio. Tu slušam vijesti iz Domovine, iz naše Katoličke Crkve u Domovini i cijelom svijetu", napisao je don Danko Litrić.

Na adresu Hrvatske katoličke mreže stiglo je pismo iz Afrike člana Hrvatske salezijanske provincije i misionara u Ruandi, don Danka Litrića. Pismom iz nove misije don Danko Litrić nastavlja tradiciju koju je započeo prije trideset i devet godina, kad je došao kao misionar u Ruandu. Pismo misionara prenosimo u cijelosti.

"Koronavirus širi se i po Ruandi, samo se to kod nas ne može tako pratiti kao u Europi", piše misionar fra Ivica Perić iz misije Kivumu u Ruandi gdje je ionako teška situacija zbog obilnih kiša sada još teža. Kako bi barem malo ublažili ovu tešku situaciju, odlučili su krenuti s podjelom hrane kako bi svi korisnici Centra Otac Vjeko i njihove obitelji, ali i drugi mještani Kivumua, imali barem jedan obrok u danu.

Na adresu Hrvatske katoličke mreže stigla je poruka za Uskrs koju upućuje član Hrvatske salezijanske provincije i misionar u Ruandi, don Danko Litrić. Drugi dio njegove poruke u kojemu promišlja o pandemiji koronavirusa, možete pročitati ovdje.

Na adresu Hrvatske katoličke mreže stigla je poruka za Uskrs koju upućuje član Hrvatske salezijanske provincije i misionar u Ruandi, don Danko Litrić.

"Svaki dan, svake sekunde, morala sam misliti na Gospu", kazala je Immaculée Ilibagiza, pripadnica naroda Tutsi u Ruandi, svjedočeći o snazi molitve krunice kojom je, s još sedam žena, spašena tijekom stravičnog genocida 1994. godine. Bilo je tako strašno da su im se usta često sušila i ostajala bez sline – ali ne samo zbog žeđi, umora i iscrpljenosti, nego zbog molitve. Stalno su se molile. Neprekidno. Tako su jedino mogle preživjeti - i na kraju su uspjele.