"Teret svaki novi dan postaje sve teži jer se čovjek sve više udaljava od Kristove ljubavi. Zato čovječe ne dopusti da sunce zađe nad tvojom srdžbom, traži mir i za njim idi, od srca uvijek oprosti svome bratu i izmiri se s njim prije nego prineseš dar na žrtvenik. Svaki svoj nemir i nepraštanje predaj u ruke svome Bogu da ti On koji je Ljubav dadne više ljubavi prema drugima. Tereti i okovi ti nisu potrebni, dopusti svome Bogu da te za oprost i ljubav oslobodi. Neka on skine lance koji vežu tvoje ruke da ne možeš drugome pružiti zagrljaj ljubavi, oprosta i mira", piše fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"Gospodine, pomozi i nama prihvaćati naše svakodnevne križeve, a iznad svega smisao i plodove prihvaćene patnje. Hvala Ti što si s nama u svakoj situaciji i što se Tvoja snaga pogotovo očituje i kad smo najslabiji", poručuje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova.

"Primijetio sam da nesretni ljudi uvijek kritiziraju. Ili, još bolje i točnije rečeno: u mojim očima nesretni su oni ljudi koji uvijek kritiziraju. Ja ih takvima doživljavam. Negativni su. Uvijek su spremni prigovarati i prozivati. Usmjereni su na ono loše u čovjeku. Ma, u svemu što se događa primijetit će najprije slabe točke. I ne samo to! S određenim autoritetom (ne znam otkud im?) i s meni neobjašnjivom lakoćom prosuđuju sve redom. A osim prosuđivanja, redovito i presude tj. osude. Jednostavno, čovjek im ima potrebu reći da se prestanu tako strastveno baviti drugima i da se bave sobom", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"U današnjem su svijetu sigurnost i povjerenje jako bitni baš zato što je sve prisutniji strah. A čega se to bojimo? Ako se već bojimo, u čemu tražimo utočište? U zdravlju, financijama, materijalnoj sigurnosti? Tražimo li možda potporu moćnika ovog svijeta? Ili se prepuštamo varljivosti egoizma, koji traži priznanje i potvrdu baš u svemu? Zaviri danas u svoje srce i iskreno odgovori gdje je, u kome i u čemu je tvoje pouzdanje?", poručuje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova.

"Brak nije zbir dviju osoba, nego novo ‘jedno’, koje je teško opisati ljudskim rječnikom slikama vjernosti, ljubavi, predanja, poštovanja, zajedničkog jarma. Zato on postaje svetinja i sakrament u Crkvi. Plod toga jednoga i jedinstva jest novi život, dijete", poručuje fra Tomislav Pervan, teolog i hercegovački franjevac u svom promišljanju.

"Ljubi Gospodina i u povjerenju mu se predaj. Kakva god bila faza života u kojoj se nalaziš, bilo da obiluješ radošću ili su se brige oborile na tvoje korake, pravi je trenutak da se s povjerenjem izručiš Božjem vodstvu. Nema veze ako ti se čini da je tvoja vjera slaba. Sjeti se da i malo zrno vjere može premještati brda. To je tvoja prava moć. Reci Bogu djetinjim pouzdanjem: Oče, ja sam tvoj. Čini sa mnom što god se tebi sviđa. Predajem ti se. Vjerujem ti. Znam da će sve biti dobro jer ti si sa mnom. A ti znaš što radiš", poručuje fra Josip Vlašić, hercegovački franjevac u svom promišljanju o Božjoj velikodušnosti.