Slavimo spomendan sv. Ivana Krstitelja, sveca koji je svojim roditeljima bio Božji dar, a isto tako i svim ostalim ljudima zbog čega se i naziva "čovjek poslan od Boga". Kako je živio sveti Ivan Krstitelj, kako je izgledao njegov životni put i kako je utjecao na živote mnogih doznati možete u nastavku u tekstu koji razmatra njegov lik i poslanje.

"Bog je stup, oslonac brak i tu je sakrament kada je Bog među supružnicima, a kad se ta dimenzija isključi onda naravno da dolaze u krizu brakovi, da se brzo ljudi razdvajaju, da pucaju brakovi", poručio je župni vikar u Tolisi fra Ivan Stanić.

Krist nas razumije bolje nego itko drugi kada osjetimo tu dilemu između toga tko želimo biti i prividnog dobra koje nam kušnja stavlja nadohvat ruke. Način na koji je on proživio pustinjsko iskustvo može nam pomoći da realističnije sagledamo iskušenja: mir nećemo pronaći popuštanjem pred njima ili razgovorom s njima, već odlučnim prihvaćanjem ljubavi koja nadahnjuje naš život.

"Povucimo se u pustinju osame. Ojačajmo u molitvi i u  poniznosti srca. Neka post naš korizmen bude naša snaga i usmjerenje za bolji i blagoslovljeniji život svetih", piše don Damir Bistrić.

Pomirimo se s kušnjama, jer one su najvažniji čimbenik u duhovnom životu: imaju svoju ljepotu, plodne su i posjeduju neusporedive prednosti.

Na ovom osamljenom, ukletom mjestu, Gospodin se suočio s napadima Božjeg neprijatelja kojima su podlegla sva druga ljudska bića.

Večer prije ove HKM-ove objave prvi mladići stigli su na Pelješac trajektom odlučni sudjelovati u novome ljetnome kampu kojeg organizira Karmel Božjeg milosrđa u svome muškome samostanu u Donjoj Vrućici. Ako bude zainteresiranih drugi termin će organizirati krajem kolovoza. Termin za djevojke počinje tjedan kasnije i trajat će od subote, 24. srpnja, do subote, 31, kolovoza, no ne na istome mjestu nego u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj koji se nalazi otprilike 13 kilometara udaljen od muškog. To bi također mogla biti vrijedna nova informacija o ovome za naše prilike još uvijek jedinstvenome muško-ženskom Karmelu koji živi zajedništvo u odvojenim pustinjama unutar iste karizme, te koji je – uz to - ovoljetnom radnom temom možda i otjerao potencijalne 'kupače' jer ona glasi: „Mistika i motika – pustinjački kamp za mlade”.

Na prvi pogled pustinja se može činiti mjestom borbe, mjestom napuštanja. Pogled u suhu pustinju našega života može nas dovesti do vjerovanja da nas je Bog napustio; da je daleko od nas. Međutim, iznova i iznova u Svetom pismu Bog nam pokazuje da je pustinja, mjesto daleko, mjesto muke i borbe privilegirano mjesto susreta s Bogom.

Mnogi su doživjeli kako je njihovo oslobođenje započelo s trenutkom kada su usrdno, u boli zavapili Gospodinu da ih izbavi iz grijeha ili oslobodi tereta koji ih pritišće. Tada kao da se spustila brana za živi Božji pohod u nečiji život, počela je novost koja ozdravlja. Mnogima je vapaj bio milosni trenutak kada je Gospodinu dopušteno da otključa lokot s tame koja je pokrila dušu. Krik je mnoge uveo u zacjeljenje i radost života.

Bog treba pustinju kako bi postao otkrivena punina za čovjeka. Kako bi se približio k Njemu treba se udaljiti ili biti udaljen.