Don Tomislav Lukač na TikToku je progovorio o tome koliko ga kao svećenika boli kada vidi s kolikom se nepažnjom i nepoštovanjem ljudi pričešćuju, te je pokazao kako se ne bismo trebali pričešćivati.

Kada završi pričešćivanje, svećenik i vjernici, ako je zgodno, neko vrijeme mole u tišini. Ako se želi, čitava zajednica može pjevati neki psalam ili drugu hvalbenu pjesmu ili pak himan.

"Što se tiče položaja tijela prilikom primanja pričesti, manje je važno ono što je izvana. Dovoljno je doći s poštovanjem pred Onoga koga primamo", poručio je fra Nikola Jurišić.

"Ave verum Corpus, natum de Maria Virgine (Zdravo Tijelo istinito, rođeno od Djevice Marije). Klanjamo ti se, Otkupitelju naš koji si se utjelovio u čistoj utrobi Djevice Marije", dio je euharistijske zahvalne molitve koju je sveti Ivan Pavao Drugi uputio Gospodinu tijekom slavlja Tijelova.

Kako možemo očekivati djecu na „drugoj“ pričesti, tj. na svetima misama nakon što se „odradi moranje“ tj. Prva Pričest, kada ta djeca sustavno gledaju licemjerje „roditelja šofera“ koji ih samo iskrcaju pred crkvama diljem našega Zagreba i odu? Nikako. Bilo bi to izrazito naivno.

Je li svetogrđe pričestiti se ako smo u sudskom postupku zbog nasljeđa i narušenih obiteljskih odnosa? Zbog čega nitko od svećenika ili biskupa ne upozorava vjernike na ostatke sitnih čestica na dlanu i prstima nakon pričesti? Na ova i druga pitanja u emisiji "Halo, velečasni?" 12. svibnja odgovarao vlč. Ljubo Vuković, župnik Župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji.

Je li primjereno slaviti sakramente pričesti i svete potvrde kao mala vjenčanja, u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" objasnio je vlč. Damir Ocvirk.

U euharistiji postajemo jedno tijelo s Kristom i s Crkvom. Zato je sudjelovanje u slavlju zajednice preduvjet sudjelovanja na pričesti. Vjernicima koji se nađu u situaciji da, zbog kašnjenja, ne sudjeluju u čitavome slavlju, ili barem u njegovu najvećemu dijelu, savjetuje da nađu načina kao sudjelovati na nekoj drugoj misi te tako na dostojan i eklezijalan način sla­ve Dan Gospodnji. Veću poteškoću predstavljaju, ipak, oni vjernici koji ‘redovito kasne’ na nedjeljnu euharistiju. Njima je potrebno vi­še govoriti o smislu i značenju slavlja negoli o uvjetima za ‘valjanu’ pričest.

Fra Stipan Klarić je podsjetio na ono što smo učili na vjeronauku prije Prve svete pričesti, odnosno na tri predpričesti: ne jesti i ne piti alkoholnih pića barem sat prije pričesti; zatim biti čist od grijeha, osobito smrtnoga; i čvrsto vjerovati da pod prilika posvećenog kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista.

Tko može spasiti civilizaciju? Postoji samo jedna osoba koja u konačnici to može učiniti: Bog, koji nam se darovao u utjelovljenju i nastavlja to činiti u Euharistiji. On je odgovor i lijek za svaki problem s kojim se društvo i čovjek suočavaju.