Ususret nadolazećoj svetkovini Svih svetih i blagdanu Dušnoga dana kada smo ponovno suočeni s otajstvom ljudskog života i smrti, donosimo kratki pregled crkvenog nauka o „posljednjim stvarima“: smrti i vječnom životu, pojedinačnom sudu, vječnoj nagradi ili kazni i čistilištu.

Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem. Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno.

Molimo za duše u čistilištu jer prolaze kroz posljednja čišćenja koja su većini nas neophodna nakon smrti. To je zato što Sveto pismo kaže da u nebo: "ništa nečisto neće ući " (Otk 21,27). Isus je također dao poticaj svakome od nas kada je rekao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48).

Naše vjerovanje u čistilište temelji se na odlomku iz Druge knjige o Makabejcima, u kojem židovski junak, Juda Makabejac, naređuje molitve i žrtve za ubijene domoljube, kako bi im grijesi bili oprošteni. Isus, također, govori o mogućnosti oproštenja nakon smrti kada uči: "Tko god govori protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno... ni u ovom vijeku ni u budućem" (Mt 12,32).

Pakao je jednostavno rečeno, mjesto bez Boga ili mjesto na kojem kao da Boga nema, gdje je njegova prisutnost nezamjetna.

Dokle god smo ovdje na zemlji, uvijek možemo pasti u ozbiljan grijeh ili čak potpuno otpasti od vjere i izgubiti vječni život na koji smo pozvani. Međutim, za mnoge (ali ne sve) protestante, spas je osiguran od samog početka. Kažu da kad netko povjeruje i bude opravdan, ulaznica u raj je zajamčena. Je li to baš tako?

Razmišljanje o raju, paklu, smrti i sudu nije samo za studeni ili smrtni čas. Studeni je mjesec u kojem molimo za pokojne, ali i prisjećamo se četiriju posljednjih stvari: smrti, suda, neba i pakla,. Zapravo, posljednje četiri stvari toliko su važne da je Katolička Crkva izgradila prilike da ih se prisjetimo u našim životima. Evo četiri načina na koja Crkva svakoga dana stavlja pred nas četiri posljednje stvari.

"Nažalost, bila nam je potrebna globalna pandemija da bismo započeli, čak i samo na trenutak, razmatrati svoj vlastiti kraj - neizbježni susret sa smrću i presudom, rajem ili paklom." Svjedočanstvo redovnice u kojem razmišlja o sadašnjem milosnom trenutku, ali i budućim stvarnostima poput smrti, posljednjeg suda i spasenja duše donosimo u nastavku.

Kako učimo i rastemo u katoličkoj vjeri, trebali bismo se i razvijati i sazrijevati. Naši će postupci utjecati na one oko nas - naše supružnike, našu djecu, naše roditelje, naše prijatelje, čak i naše protivnike. Ako započnemo s ciljem na umu, stvarnim krajem, dat ćemo primjer svima onima oko nas. Naši postupci bit će svjedoci drugima. Posljednja točka: Ako je Nebo kraj, trebamo li riskirati ovaj cilj s minimalnim naporom ili bismo trebali biti angažirani do srži?