Korisno je razmišljati o času svoje smrti, jer nas to potiče da preispitamo svoje živote i razmislimo o tome što bismo možda trebali promijeniti. Evo što nam savjetuje sveti Franjo Saleški.

Ususret nadolazećoj svetkovini Svih svetih i blagdanu Dušnoga dana kada smo ponovno suočeni s otajstvom ljudskog života i smrti, donosimo kratki pregled crkvenog nauka o „posljednjim stvarima“: smrti i vječnom životu, pojedinačnom sudu, vječnoj nagradi ili kazni i čistilištu.

Prema svetome Bonaventuri, franjevcu kojeg je krasio naziv „serafski naučitelj“ ovih dvanaest znakova prethodit će dolasku Antikrista.

U katoličkoj tradiciji, posljednji tjedni liturgijske godine usmjereni su na promišljanje o „četirima posljednjim stvarima“ koje slijede na kraju zemaljskog života svakoga čovjeka: smrt, sud, nebo i pakao.

Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem. Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno.

Molimo za duše u čistilištu jer prolaze kroz posljednja čišćenja koja su većini nas neophodna nakon smrti. To je zato što Sveto pismo kaže da u nebo: "ništa nečisto neće ući " (Otk 21,27). Isus je također dao poticaj svakome od nas kada je rekao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48).

Naše vjerovanje u čistilište temelji se na odlomku iz Druge knjige o Makabejcima, u kojem židovski junak, Juda Makabejac, naređuje molitve i žrtve za ubijene domoljube, kako bi im grijesi bili oprošteni. Isus, također, govori o mogućnosti oproštenja nakon smrti kada uči: "Tko god govori protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno... ni u ovom vijeku ni u budućem" (Mt 12,32).

Pakao je jednostavno rečeno, mjesto bez Boga ili mjesto na kojem kao da Boga nema, gdje je njegova prisutnost nezamjetna.

Dokle god smo ovdje na zemlji, uvijek možemo pasti u ozbiljan grijeh ili čak potpuno otpasti od vjere i izgubiti vječni život na koji smo pozvani. Međutim, za mnoge (ali ne sve) protestante, spas je osiguran od samog početka. Kažu da kad netko povjeruje i bude opravdan, ulaznica u raj je zajamčena. Je li to baš tako?

Razmišljanje o raju, paklu, smrti i sudu nije samo za studeni ili smrtni čas. Studeni je mjesec u kojem molimo za pokojne, ali i prisjećamo se četiriju posljednjih stvari: smrti, suda, neba i pakla,. Zapravo, posljednje četiri stvari toliko su važne da je Katolička Crkva izgradila prilike da ih se prisjetimo u našim životima. Evo četiri načina na koja Crkva svakoga dana stavlja pred nas četiri posljednje stvari.