Fra Zvjezdan Linić je u jednom tekstu još 1976. godine pojasnio različite oblike pokore kroz povijest, a to može biti i izvrsna pouka i priprava za ovo predivno vrijeme korizme.

Gospodin nas u tom liturgijskom vremenu uzima sa sobom i vodi u osamu. Dok redovite obveze traže od nas da ostanemo u svojim uobičajenim mjestima, živeći jednoličnu i katkad dosadnu svakodnevicu, u korizmi smo pozvani uspeti se zajedno s Isusom “na goru visoku”, da sa svetim Božjim narodom doživimo posebno iskustvo askeze.

U sakramentu pokore katolici su dužni ispovjediti teške (smrtne) grijehe u vrsti i broju od posljednje ispovijedi. Ako niste sigurni u broj, procjena je prihvatljiva.

Bog raskajane grješnike smatra svojim izgubljenim blagom, za kojima je dugo tragao. Oni nisu Njegovi neprijatelji.

Mogućnost ispovijedanja grijeha u sakramentu pokore i dobivanje oproštenja od Gospodina izuzetna je privilegija. Katekizam Katoličke Crkve kaže da ovaj sakrament pomirenja s Bogom “donosi pravo ‘duhovno uskrsnuće’” (br. 1468). Kad bi više katolika to razumjelo, mogli bismo opet vidjeti pokornike poredane ispred ispovjedaonica čekajući da iskoriste ovu izvanrednu priliku da prime Božji milosrdni oprost.

Na blagdan Gospe od Karmela donosimo svjedočanstvo o nošenju smeđeg škapulara koji je ova mlada žena počela nositi u teškom razdoblju svoga života kako bi je škapular koji predstavlja maleni hrapavi i grebavi predmet, podsjetio na život i njegovu stvarnost koja nekada zna biti grebava i hrapava baš poput škapulara.

Pokora je vrlo učinkovit način na koji možemo i moramo ljubiti bližnje. Može li tko usrdnije moliti i činiti pokoru od iskreno raskajanog grešnika!?

"Sjetimo se da nijedan čin ljubavi, ma kako malen bio, ako se učini zbog Boga, ne može i neće biti uzaludan. Dok imamo vremena, postupajmo po tome. Dani su nam darovani zato da učinimo što više za Boga, u ime Boga, samo poradi Boga, čisto radi Boga. Što god bude učinjeno, ostaje vječno."

Plodovi i prednosti posta lako se mogu dokazati. Prvo, post je najkorisniji u pripremi duše za molitvu i razmatranje božanskih stvari. Mojsije je četrdeset dana pripremao svoju dušu postom prije nego što se usudio razgovarati s Bogom.

Sve činimo da nas ljudi vide. Sada možemo dodati: sve činimo da nas kamere uhvate u kadar. I tako se raspadamo. Ispražnjuje se naš unutarnji čovjek i ostajemo prazna ljuska. Prepušteni smo na milost i nemilost ljudskom kockanju. Igri slučaja. Rijeci prevladavajućega mišljenja. Snazi dojmova. Nemamo više nikakvu otpornost na vatru kojom nas moć društva spaljuje.