Plodovi i prednosti posta lako se mogu dokazati. Prvo, post je najkorisniji u pripremi duše za molitvu i razmatranje božanskih stvari. Mojsije je četrdeset dana pripremao svoju dušu postom prije nego što se usudio razgovarati s Bogom.

Sve činimo da nas ljudi vide. Sada možemo dodati: sve činimo da nas kamere uhvate u kadar. I tako se raspadamo. Ispražnjuje se naš unutarnji čovjek i ostajemo prazna ljuska. Prepušteni smo na milost i nemilost ljudskom kockanju. Igri slučaja. Rijeci prevladavajućega mišljenja. Snazi dojmova. Nemamo više nikakvu otpornost na vatru kojom nas moć društva spaljuje.

Samospoznaja koja neprestano hrani našu Vjeru – Nadu – i Ljubav – uvijek će biti plodna – radosna – ponizna. Ali kada samospoznaja stvara sumnje i čini nas obeshrabrenima i mlakima, tada se ta spoznaja okrenula u duši i djeluje poput smrtonosne strijele – uništavajući i razdirući ono što je Bog stvorio da bude cjelovito i lijepo. Nikada ne bismo smjeli biti očajni ili obeshrabreni zbog svojih slabosti. Isus nam je dao svog Duha da nam pomogne da budemo sličniji njemu. On nam je dao svoje pastire da nas vrate kući. Dao nam je milost koja nam je potrebna da se pokajemo, promijenimo i postanemo sveti.

Ispovijed nas priprema za susret s Isusom Kristom, koji će ponovno doći kao naš sudac. Hoćemo li biti spremni stati pred Isusa i položiti mu račune o svojim životima?

U sakramentu pokore katolici su dužni priznati ozbiljne (smrtne) grijehe u naravi i broju od posljednje ispovijedi. Ako jedan nije siguran u broj, tada je prihvatljiva procjena.

Učinci odrješenja su trenutni i ne ovise o dovršenju naše pokore ili zadovoljštine, no netko tko namjerno odbije izvršiti naknadu za grijehe kroz dodijeljenu pokoru možda uskraćuje važan element sakramenta i trebao bi priznati da prethodna pokora nikada nije zadovoljena.

Sakrament pomirenja snažan je način na koji pokazujemo pokajanje za svoje grijehe, a zauzvrat primamo obilno Božje milosrđe. U ovom čudesnom sakramentu svećenik djeluje in persona Christi ("u Kristovoj osobi"). Znači, ne priznajete svoje grijehe svećenikom, nego je Isus Krist u svećeniku. Samo Bog može oprostiti grijehe, a Isus je ustanovio ovaj sakrament prikazan u Svetom pismu.

Nije neobično zaboraviti spomenuti grijehe ako već dugo niste bili na ispovijedi. Međutim, sljedeći put kad idete na ispovijed, trebali biste spomenuti grijehe koje ste zaboravili reći u prethodnoj ispovijedi. To će povećati milost u vašoj duši i pružiti vam duševni mir.

Mora li dakle kršćanin uvijek živjeti duh mrtvljenja? Da, ali iz ljubavi. Ljubav nam neće dozvoliti jadikovanje i protest. Jer ponekad podnosimo nedaće, ali se i tužimo; tako uludo trošimo Božju milost, Bogu vežemo ruke, tako da ubuduće ne može od nas ništa tražiti. 

"Grijeh ima težinu. Svaki grijeh koji počinim u mislima, riječima ili djelima pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. Moj entuzijazam da podijelim svoju vjeru s drugima postaje prigušen pod teretom grijeha koje nosim."