Nakon što je 21. veljače 1991. godine Hrvatski Sabor donio Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske na reakciju pobunjenih Srba nije trebalo dugo čekati. U Pakracu je 22. ožujka sazvana izvanredna sjednica Skupštine općine Pakrac, jedince općine u zapadnoj Slavoniji u kojoj su Srbi činili relativnu većinu.

Nakon što smo se u jučerašnjim Domoljubnim minutama prisjetili humanog pothvata gorskih spašavatelja na Velebitu, danas ćemo se također prisjetiti jedne od najhumanijih akcija u Domovinskom ratu – evakuacije bolesnika iz pakračke bolnice koja se odigrala na današnji dan 1991. godine.

Na današnji dan, 21. kolovoza 1991. godine u pomoć opkoljenom Pakracu pristigla je prva dragovoljačka postrojba iz Koprivnice znana pod nazivom "Stričeva grupa".

Iako su ratna djelovanja u Hrvatskoj deklarativno prestala 3. siječnja 1992. godine potpisivanjem Sarajevskog primirja, srpski su teroristi nastavili ubijati hrvatske policajce, vojnike i civile. Pakrac je u tom razdoblju, kao i 1991. godine, bio posebno u nepovoljnom položaju. Linija razgraničenja bila je duga čak 42 kilometra, a smjeli su ju nadzirati samo pripadnici policije s kratkim naoružanjem. Dodajmo tome i činjenicu da je teren bio vrlo težak, a dio linije razgraničenja protezao se i kroz sam grad.

Na današnji dan, 5. ožujka 1991. godine čelni političari Hrvatske reagirali su na sukob hrvatskih specijalnih postrojbi sa srpskim pobunjenicima u Pakracu 2. ožujka 1991. godine.

Na današnji dan, 25. prosinca 1991. godine oslobođeno je selo Kusonje, jedno od najzloglasnijih neprijateljskih uporišta na području Pakraca. Na tabli na ulazu u selo na ćirilici je pisalo „Mala Srbija“, a u hrvatskoj javnosti ono je poznato po masakru 20 bjelovarskih branitelja 8. rujna 1991. godine, o čemu je snimljen film „Broj 55“. Dvije godine kasnije, srpski teroristi postavili su eksploziv na komemoraciji poginulima prilikom čega su poginule još tri osobe, a jedanaest ih je ranjeno.

Krajem veljače 1991. Srbi nezadovoljni novom, demokratski izabranom, hrvatskom vlašću počeli su sve češće ugrožavati stanovništvo grada Pakraca, posebice Hrvate. Nakon što je 22. veljače Skupština općine Pakrac proglasila pripojenje SAO Krajini, srpski civili šetali su naoružani gradom spremajući se napasti hrvatske policajce i protjerati Hrvate iz grada.