"Pat", upitala je blisku prijateljicu, "postoji li još ITKO kome se možemo moliti?" "Moli se Padru Piju", rekla je. Bilo je to 1971., i premda je Padre Pio umro 1968., priče o njegovim čudima već su se širile poput divlje vatre. "Tko je Padre Pio?", upitala je Maureen. Njezina prijateljica kratko je odgovorila: "Samo se moli".

Jedne večeri sjeo sam pored nje s relikvijom Padra Pija i poručio mu: “Slušaj, ako mi želiš pomoći, daj mi znak.” Potom sam kazao supruzi da mi stisne ruku, što je ona i učinila! Pozvao sam liječnika i medicinsku sestru da bi im rekao što se dogodilo, no oboje su rekli da si umišljam jer je to nemoguće. Kazali su da je klinički mrtva, ali da će za nekoliko dana stići poznati specijalist i potanko mi objasniti situaciju.

Na spomendan Svetih anđela čuvara donosimo jednu anegdotu iz života Padra Pija te o njegovoj bliskoj povezanosti sa svojim anđelom čuvarom.

Tijekom godina legende o nevjerojatnim čudima svetog padra Pija širile su se preko cijelog svijeta mijenjajući srca i umove svih onih koji su čuli o njegovim talentima, milostima, moćima i nepokolebljivoj vjeri. Ali jedna priča ostala je dosad neispričana: ona o svetom padru Piji i mladom Brianu.

Premda je rođen 1887. godine, za njega možemo reći da je svetac naših dana, jer i dan danas ima još puno ljudi koji pamte da je „tamo negdje u Italiji“ živio „neki svetac“ s „nekakvim ranama“ i sjećaju se njegove smrti. Otkriva to u razgovoru još 2014. godine fra Ivica Vrbić, tadašnji župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu.

Portal Aleteia o blagdanu sv. Padre Pija podsjeća na samo jedno od brojnih njegovih čudesnih zahvata i spašavanje grada San Giovanni Rotondo.

Što više postajemo kreposni, to ćemo biti sretniji i slobodniji, a bit ćemo i u miru sa sobom, drugima i Bogom. Padre Pio otkriva nam što je temelj koji nam omogućuje da živimo kreposnije i radosnije.

Iako ga je brat upozoravao da to ne čini, Vincenzo je zagrabio i popio vodu iz obližnjeg bunara. Kako se uspostavilo, ta je voda bila zagađena i dječak je obolio od trbušnog tifusa. Tog je ljeta vladala prava epidemija i mnogi su ljudi umrli od te bolesti.

"Crkva je ona lađa koja nas nosi prema obali vječnoga života. Zato ja trebam Crkvu. Ja sam puno više dobio u svom životu što sam u Crkvi nego što je Crkva dobila sa mnom”, poručio je na svome Facebook profilu mladi svećenik fra Goran Azinović.

Padra Pija poznajemo kao strogog ispovjednika, ali i kao čovjeka koji je jako supatio sa svima koji su mu se obraćali za pomoć i molitvu. I dan danas brojna su uslišanja po zagovoru Padra Pija. No, ono što je manje poznato jest da je Padre Pio, poput mnogih svetaca, bio iznimno duhovit. Duhovitost je zapravo znak istinske duhovnosti. Sveci koji su se intenzivno družili s Bogom za vrijeme zemaljskog života zračili su nečim transcendentnim što se odražavalo i u njihovoj duhovitosti.