Svetom Padreu Piu bilo je zabranjeno javno slaviti misu ili čak davati duhovne upute svojoj duhovnoj djeci.

Slavimo 134. rođendan Padre Pija iz Pietrelcine, svećenika, kapucina i sveca, koji je, između ostalog, postao poznat po vidljivim znakovima Kristove muke – stigmama – koje je primio u 31. godini života, a koje su krvarile do kraja njegova života, čitavih 50 godina. Bio je poznati ispovjednik i duhovnik brojnih vjernika, a krasile su ga mnoge kreposti i darovi, osobito dar mudrosti i dar savjeta.

Na današnji dan rođen - 25. svibnja 1887. godine, rođen je Padre Pio. Padre Pio bio je poznat po pismima koje je pisao svojoj duhovnoj djeci. U jednom od mnogobrojnih pisama napisao je "Držimo sigurnim ovu činjenicu: ako je naš duh uznemiren, onda su napadi Đavla češći i izravniji, jer on običava iskoristiti tu našu prirođenu slabost kako bi uspio u svojim naumima. Budimo vrlo oprezni kod ovoga, što nema malu važnost za nas – čim opazimo da padamo u obeshrabrenost, oživimo svoju vjeru i predajmo se u ruke Božanskoga Oca, koji je uvijek spreman primiti nas kada mu se iskreno obraćamo".

Dok se molio u crkvi, otac Pio je čuo Isusa kako govori: „S kakvom nezahvalnošću ljudi vraćaju za moju ljubav! Manje bi me vrijeđali da sam ih manje volio. Moj Otac ih više ne želi podnositi. I ja ih želim prestati ljubiti, ali ne mogu! Moje srce je načinjeno da ljubi! Slabi i kukavički ljudi se ne trude da savladaju kušnje i zaista se naslađuju u svojim zloćama. Duše kojima sam bio posebno naklon iznevjerile su me kada sam ih kušao, slabi su se prepustili preprekama i beznađu, dok su se jaki opustili. Ostavljaju me samog po noći, samog po danu u crkvama. Više ne mare za Presveti Oltarski Sakrament. Jedva itko govori o ovom Sakramentu ljubavi, čak i oni koji govore, govore sa velikom ravnodušnošću i hladnoćom. Moje srce je zaboravljeno."

Donosimo kratku molitvu za duhovnu pričest koju je svakodnevno molio Padre Pio.

Sveti Padre Pio ima posebnu ulogu zaštitnika nerođene djece jer mu je tu povlasticu potvrdila sama Blažena Djevica Marija. Priča počinje 1905., mnogo ranije nego što je Padre Pio postao poznat po Kristovim ranama i duhovnim darovima. U to je vrijeme bio u sjemeništu i nalazio se u skromnom samostanu Sant’Elia a Pianisi u južnoj Italiji. Tada još brat Pio odmah je poslao svojem duhovniku, Padre Agostinu, pismo o neobičnom duhovnom susretu.

Otac Domenico, kojega su nazivali i 'Padre Pio iz Abruzza', predvidio je silovit potres u mjestu Marsica u središnjoj Italiji 1915. godine, a potom svjedočio da ga je pod ruševinama spasio čovjek kojega predstavlja Rubac iz Manoppella - Isus Krist.

Talijansko mjesto Pieltrecina riznica je uspomena na Padre Pija.

Padre Pio redovito je viđao svog anđela čuvara i često razgovarao s njim.

"Baš si mi predivnog čovjeka doveo. Reci mu da je tri puta dao zavjet i svaki ga put prekršio. Ovo je posljednja šansa koju mu Bog daje. Treba otići pred Presveti sakrament i moliti oproštenje za svoje grijehe", uzvratio je Padre Pio te nastavio svojim poslom bez da je pozdravio političara.