Kako vratiti nadu u bolje sutra u vrijeme smrtonosne pandemije i kako nakon gubitaka kojima svjedočimo smoći snage za novi početak bila je tema HRT-ove emisije "U svom filmu" u kojoj je urednica Tončica Čeljuska ugostila rektora Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, vlč. Domagoja Matoševića.

Ljubimo li sami sebe? Kako možemo razlikovati pseudo-oprost od stvarnog oprosta? Je li cilj moga oprosta pomoći drugima da rastu? Ako bi moje riječi drugoga ponizile, mogu li oprostiti prešutno? Jesam li spreman čekati onoliko dugo koliko je potrebno, čak i ako to vrijeme možda nikada neće doći, da izrazim oprost?

Često nismo spremni praštati drugima jer ne znamo što ono zaista znači, govori vlč. Mike Schmitz.

"Oprosti u svakoj situaciji koja ti se dogodi", poručuje fr. Ivan Dominik Iličić u novom videu na YouTube kanalu "Pobjeda svetih", ističući da oprost svjedoči o snazi koju Bog daje svojim mučenicima i svecima.

"Isus nas poziva da uzajamno jedni drugima praštamo i da se kasnije ne sjećamo nanesene nepravde, odnosno da to sjećanje očistimo od sjećanja mržnje i osvete. Iskustvo pokazuje da se to može postići jedino molitvom. Zato nas Isus potiče da molimo za svoje neprijatelje, za one koji nas progone (Mt 5, 44). Molitvom ćemo slomiti silinu strasti, jer molitva će očistiti od svake gorčine sjećanje zla koje nam je učinjeno", poručuje fra Marijan Vugdelija, promišljajući o snazi oprosta.

"Pomirenje je Božji vrlo lijep posao. Naš Bog prašta svaki grijeh. Uvijek oprašta i stoga se veseli, a kada netko traži oprost On 'zaboravi' sve", rekao je papa Franjo u jednoj od svojih propovijedi iz 2015. na misnom slavlju u kapeli Doma sv. Marte .

Djelo srednjovjekovnog pisca Waltera Mapa o mladom vitezu koji je skrenuo s pravog puta Eudi, demonu Olgu i biskupu koji je doveden do granica ljudskog oprosta, počna je priča o tome kako teški grijeh čovjeka ponekad može dovesti do tolikog zamjeranja onima koji griješe da ljudi više ne mogu i ne znaju oprostiti. Jedino čudesni svemoćni Bog zna svoju ljubav i oprost pružiti i najgorima ako se zaista pokaju.

Tada je iz jednog zavežljaja izvadio karton i reče svećeniku: "Evo, ovo je njihova slika." Svećenik pogleda sliku i ostade izvan sebe, suze mu navriješe na oči, i poviče kroz plač: "To su moj otac i moja majka." Prosjak je na to, kroz očajan plač, rekao: "Ja sam njihov ubojica. Osvetite, velečasni, njihovu smrt i ubijte me na mjestu, jer nisam više dostojan živjeti…"

Najteže boli lažna grižnja savjesti. Najviše boli pomisao da drugi o nama misle nešto negativno i zlo. Kako to izliječiti?

Nije uvijek lako opraštati, kao ni tražiti oprost. Međutim, iskrena isprika pomaže rastapati naša tvrda srca. Iako volimo primati iskrene isprike, koliko se mi sami znamo ispričati drugima?