Neki ne mogu nikad oprostiti, neki misle da je prekasno, ali kad znaš kako - tako je lako
Ljubimo li sami sebe? Kako možemo razlikovati pseudo-oprost od stvarnog oprosta? Je li cilj moga oprosta pomoći drugima da rastu? Ako bi moje riječi drugoga ponizile, mogu li oprostiti prešutno? Jesam li spreman čekati onoliko dugo koliko je potrebno, čak i ako to vrijeme možda nikada neće doći, da izrazim oprost?