Mislite li da zaista nemate vremena za molitvu? Možda i je tako, ali ipak, preporučamo da pročitate tekst u nastavku.

O tome kako živjeti intiman odnos s Bogom – našim Stvoriteljem i Otkupiteljem promišljali su Brat Lovro od Uskrsnuća te sveti Alfonz Marija Liguori za svoga zemaljskog života još u 17. stoljeću.

U tijeku je vrijeme godišnjih odmora kada smo na ljetovanju, pa se događa da zaboravimo na Boga i svoj osobni odnos s njime ostavimo po strani. Stoga vas ovom prilikom potičemo da odvojite malo vremena za ono najvažnije i napravite kratku duhovnu obnovu za kolovoz kod kuće.

Pa kako izgleda taj Bog oko kojeg kružimo u molitvi? Ponajprije osjetit ćemo da je slika Boga koju nosimo u sebi od iznimne važnosti za naš molitveni život. Kad se dijete povezuje sa svojim ocem, živi srcem k srcu s ocem, nije li to razlog za radost? Ako za mene to nije radost, ako je to teret, tada se moram bojati da još nemam pravo uvjerenje djeteta.

"Mi se, naime, bavimo sobom, a ne s Bogom. Bog nam jednostavno kazuje gdje je to još moje srce, a da nije usidreno u Njemu. Kako onda postupati? Jednostavno. Zahvaliti Bogu što mi daje prigodu da sada upravo o toj svojoj rastresenosti s Njim porazgovaram", piše pater Vatroslav Halambek o rastresenosti u molitvi.

"Vremena su užasno teška i sve se oko nas trese, velika tjeskoba i strah kao da su postali dio svakodnevnice čovjeka, više nigdje čovjek nije siguran, ipak oni koji žele susresti Boga, koji idu ususret Bogu i koji znaju da im Bog ide u susret, oni hodaju uvijek uspravljene glave", poručuje fra Mario Berišić.