Crkva sv. Martina biskupa u Svetom Martinu pod Okićem, jedna je od spomenika kulture prve kategorije koji je stradao u potresima u ožujku i prosincu 2020. U župi Sveti Martin pod Okićem posljedice potresa vidljive su i na kapelama sv. Roka u Galgovu i sv. Antuna pustinjaka u Klakama. Župnik vlč. Siniša Hegedušić, koji je s dolaskom u župu nastavio sa sustavnom obnovom kulturnih spomenika, poziva da u teškim trenucima pomognemo jedni drugima nositi križ jer je on znak ljubavi, povezanosti i jedinstva s Bogom i međusobno.

Župa u Petrčanima pokazala je da za činjenje velikih stvari ne treba puno. Naime, vođeni snažnom željom pomoći čovjeku u potrebi 500 stanovnika je, uz pomoć pojedinaca od Gospića do Šibenika, u sedam dana prikupilo sredstva za kupnju stambenog modula za jednu obitelj iz Petrinje. Namjeravaju i dalje biti ruka pomoći ljudima na Banovini u obnovi njihovih domova.

Svetojanska crkva sv. Ane, barokna ljepotica čija je gradnja započeta 1687., jako je oštećena u potresu u prosincu 2020. godine. Svetište se spustilo u zemlju 3-4 cm u odnosu na ostatak građevine, a puknuća su na svim zidovima. Unatoč tome što je župna crkva ranjena vjernici se okupljaju u kapelici u Dragi Svetojanskoj, kao i u župi Slavetić. Spomenute župe već 18 godina vodi vlč. Josip Gonan, koji se u slobodno vrijeme bavi pčelarstvom.

Potres nam je trebao pomoći da zastanemo, promijenimo ljestvicu vrednota u svome životu, da se vratimo Bogu i živeći svoju vjeru gradimo svoj život, ističe župnik katedralne župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku preč. Marko Karača. Duboko je ganut valom dobrote koji se pojavio nakon potresa na Banovini, ali istodobno postavlja pitanje zašto nismo uvijek solidarni i dobri jedni prema drugima kao što se to pokazuje u velikim nevoljama.

U potresima u ožujku i prosincu stradale su dvije zagrebačke crkve od nacionalne važnosti – sv. Marko i sv. Katarina koja je svojevrsno životno djelo vlč. Vladimira Magića. Cijeli svoj svećenički vijek obnavljao ju je kao spomenik kulture i revitalizirao na pastoralnom polju. Župnik se nada da će u crkvama još ove godine moći slaviti mise, makar pod skelama. Osvrće se i na svoj rad u Metropolitani kao i na jednu od brojnih inicijativa koje je pokrenuo, onu okupljanja parova vjenčanih u crkvi sv. Katarine.

Barokna ljepotica crkva sv. Ivana Krstitelja u Rečici, u Zagrebačkoj nadbiskupiji, stradala je u potresu u prosincu 2020. godine. Crkvu su prije dvije godine svojim sredstvima počeli obnavljati župljani i župnik vlč. Lovro Zaplatić koji župom upravlja od 2007., a više od 40 godina djeluje u župama karlovačkog kraja. Jedan je od osnivača prvih katoličkih stranica, u novonastalim okolnostima pandemije koronavirusa za svoje vjeroučenike priprema virtualne učionice, i veliki je ljubitelj životinja.

Potres u prosincu prošle godine ostavio je iza sebe srušenu župnu crkvu u Kravarskom, oštećene dvije kapele, nešto iseljenih obitelji čije kuće nisu izdržale te psihološke posljedice kod ljudi. Svoj strah od urušavanja župne kuće, čiji su svi zidovi popucali, kao i naknadnih potresa župnik vlč. Siniša Blatarić nadišao je brinući se za župljane. Pokrenuo je u župi molitvu krunice na nakanu duhovne i materijalne obnove župe i Domovine, a svoj svećenički hod započeo je nakon pet godina rada u struci.

Među brojnim donatorima pomoći nastradalima u potresu na Banovini je i zagrebačka župa Svete Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici. Posredstvom ove župe volonterima i župi u Hrastovici darovan je automobil, a odlučeno je da se obnove dvije kuće oštećene u potresu. U tom pružanju dugotrajne pomoći uz župljane sudjeluju i brojni donatori i članovi Karitativne udruge „Kruh sv. Ante“ čiji je voditelj samostanski župni vikar fra Stipo Karajica.

Razorni potres koji je krajem prosinca prošle godine pogodio Banovinu jako je oštetio svetište Majke Naših Stradanja i župnu kuću u Gori. Rektor svetišta i župnik don Paško Glasnović ostao je bez ičega. Vođen svojim mladomisničkim geslom „On treba da raste a ja da se umanjujem” u svojih 45. godina svećeništva ističe da vjeruje da će Bog providjeti i da će doći bolji dani, zato nastoji i dalje raditi na svim područjima.

Dominikanka s. Ana Begić, doktorica teologije i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, svjedočila je kao volonterka čudu dobrote na Banovini. Donosi potresna iskustva susreta s nastradalima u potresu, osvrće se na izazove s kojima se kao profesor susreće u okolnostima pandemije koronavirusa, te otkriva kako svojim životom svjedoči Radosnu vijest Božje ljubavi i brige za čovjeka.