Što trebam činiti Gospodine – mladomisničko je geslo franjevca trećoredca fra Rafaela Lukarića koji je ove godine slavi svoj dijamantni svećenički jubilej – 60 godina svećeništva. Više od 20 godina djelovao je u misijama u Peruu gradeći Kristovu Crkvu duhovni i materijalno. Svoje umirovljeničke dane provodi u samostanu u Odri moleći i čitajući knjige.

Vjera nije svima dana od rođenja i brojne su osobe u potrazi za Bogom. Takav put prošao je i stiški opat Maksimilijan File, koji vodi najstariji cistercitski samostan u Sloveniji i jedini koji danas djeluje u toj zemlji. Samostan je i danas važno vjersko, kulturno i gospodarsko središte Kranjske. U duhu monaškog pravila moli i radi svi članovi zajednice rade u poljoprivredi, njeguju tradiciju izrade biljnih pripravaka i nastoje biti samoodrživi, a njihov samostan je duhovna oaza i odredište brojnih tragatelja za duhovnim rastom.

P. Jure Josipović ostavio je uspješnu sportsku karijeru da bi ostvario san – posvetio Bogu svoj život. Providnost ga je odvela k pavlinima koji su svojim doprinosom obilježili povijest hrvatskoga naroda. Za svećenika je ređen u 25. godini života i bio je najmlađi u svojoj generaciji. Danas djeluje u pavlinskom samostanu u Svetom Petru u Šumi, jednom od tri pavlinska samostana u Hrvatskoj.

Iako je p. Mislavu Skelinu, kao mladoj osobi, bio neprihvatljiv život u celibatu i svoju je budućnost planirao u smjeru obiteljskog života u 21. godini života prvi je put pomislio da bi mogao biti svećenik. Odluka za ulazak u Družbu Isusovu ostvarena je oko 26. godine, a na putu promišljanja od velike važnosti bila je duhovna pratnja.

Fra Boris Barun član je Pariške franjevačke provincije, a zadnje tri godine djeluje kao ispovjednik i svećenik u službi hodočasnika francuskog govornog područja u Međugorju. Studirajući aeronautiku osjetio je poziv te doživio koliko molitva može promijeniti čovjekov život. Kroz crtice iz svoga života otkriva kako Božja ljubav uvijek iznenađuje.

Potraga za istinom dovodi nas do križa – ističe br. Jakov od Križa Milić. Ovaj bosonogi karmelićanin želio je liječiti ljudsko tijelo te je završio Medicinski fakultet, a Gospodin ga je trebao da liječi ljudsku dušu. Iako je želio biti isusovac, za svoj ulazak u Karmelski red ističe da je Božja volja. Svećenički hod započeo je geslom: „Dosta ti je moja milost”.

Vlč. Damiru Štifaniću nebo je u domeni djelovanja i prije kao pilotu, ali i danas kao svećeniku. Ističe kako ga je u razmišljanju kamo usmjeriti svoj život majka molila da ne ide raditi u vojsku i da ne ide u svećenike, a ostvarile su joj se obje želje. Danas je župnik u župi sv. Blaža u Vodnjanu. U pastoralu nastoji svima pomoći da dožive Crkvu kao svoju veliku obitelj, kao i da kroz njegovo djelovanje prepoznaju Božju ljubav.

Majčin zavjet Gospi Trsatskoj odveo je fra Josipa Peranića na put franjevaštva, na putu formacije pratio ga je i sluga Božji fra Ivo Peran, studirao je u Svetoj Zemlji, a providnost Božja dovela ga je iseljenim Hrvatima u Argentinu.

Iza dr. fr. Stipe Juriča je sedam desetljeća bogatog i zanimljivog životnog puta. Pune 33 godine proveo je u Rimu gdje je bio profesor biblijskih znanosti na teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta sv. Tome Akvinskog – Angelicumu. Bio je i ravnatelj Instituta „Mater Ecclesiae“, ali i dekan Angelicuma. Bio je prvi Hrvat na toj službi. Svoje umirovljeničke dane provodi u dominikanskoj zajednici na hrvatskome tlu.

Kako je bilo promijeniti 24 župe u 50 godina svećeništva, a pritom ostaviti trag u obiteljskom pastoralu svjedoči zlatomisnik Porečke i pulske biskupije, kanonik porečkog Stolnoga kaptola sv. Maura preč. Milivoj Koren. U djetinjstvu je želio postati redovnik klarentinac, ali je umjesto u Italiji završio u pazinskom sjemeništu. Bog je s njime imao planove iako je teta, koja je bila milosrdnica, molila da njegov brat postane svećenik.