Prije mnogo godina, kada je jesenska nogometna sezona bila u punom jeku, ovo je bila gotovo svakodnevna molba mog najmlađeg sina kada bih se vratio s posla. Ponavljalo se to tijekom vikenda, pogotovo u pauzama za reklame kada su igrali naši omiljeni timovi. "Možemo li igrati skrivača?" ili "Možemo li gađati koševe?" ili "Tata, hoćeš li igrati s legićima?" U prijevodu, moj sin je zapravo govorio: "Tata, hoćeš li provesti malo kvalitetnog vremena sa mnom?"

Mladiću, tko te uvjerio da se nema smisla boriti? Tko te uvjerio da su oni ideali o kojima si sanjao zastarjeli? Tko te uvjerio da su tvoje vrjednote besmislene? Mladiću, zašto si dozvolio da te odvuku u besmisao, da ti ukradu identitet? Zašto se više ne boriš? Jesi li svjestan da će sve ostati isto ako se ne pokreneš? Jesi li svjestan da bez tvoje suradnje neće ići? Što činiš po tom pitanju? Osim što iz dana u dan gubiš vrijeme pred televizorom i računalom ili listaš kojekakve stranice i tako se hraniš kojekakvim sadržajem. Lakše ti je sjediti doma i uplatiti jedan listić za sreću, nego zasukati rukave i ići raditi.

Podaci jedne studije pokazuju da očevi uvelike pridonose duhovnoj budućnosti svoje djece. Otac može naučiti svoju djecu da ostanu u crkvi jednostavno već redovitim odlaskom u crkvu. Brojevi su pokazali da ako u Crkvi ostaje tata, ostaju i djeca. Vrijeme je da osnažimo majke i očeve da se hrabro zauzmu za duhovnu budućnost svoje djece.

Kako onda otac može blagosloviti svoju djecu? Jedna od najjačih molitava Crkve je znak križa. Od znaka križa đavao bježi i skriva se u strahu.

Lukino evanđelje ispunjeno je brojnim zapažanjima i meditacijama o Bogu kao našem nebeskom Ocu.

Pravi očevi moraju biti spremni naporno raditi za svoju djecu, žrtvovati se za svoju djecu, pa čak i biti spremni patiti za svoju djecu, a ponekad i bolno trpjeti za svoju djecu kako bi ih doveli na sigurno od brojnih lukavstava modernih Heroda!

Donosimo svjedočanstva podijeljena u dokumentarnom filmu „Amerika bez očeva‟ (A Fatherless America) koja daju za promisliti o očinstvu u našoj zemlji i zapadnoj kulturi te hoćemo li i mi uskoro živjeti u Hrvatskoj bez očeva.

Papa Franjo je na općoj audijenciji u srijedu, 5. siječnja podijelio promišljanje o očinstvu svetoga Josipa, moleći da nijedno dijete ne bude lišeno očinske ljubavi.

Izazovi i avanture očinstva žive u svakodnevnoj poniznosti s kojom se svaki otac mora suočiti. Upakirane su u prematanje pelene djeteta, nošenje princezine krune i šešira od perja dok se igrate s vašom kćeri, ostavljajući po strani svoje hobije pa da vaša žena ima vremena raditi na nečemu u kući dok vi gledate djecu, odlazak na hitnu pomoć ili bilo koje drugo od mnoštvo dnevnih događanja. U tim teškim trenucima bit će trenutaka koji će vam rastopiti srce. Samo morate biti otvoreni za sve avanture koje će vam ovaj dan donijeti.

Kad razmišljamo o Jobu, pomislimo na patnju. I istina je — Job je patio mnogo više nego što itko od nas može zamisliti. Unatoč činjenici da je bio potpuno nevin, trpio je intenzivnu fizičku bol, nedostatak sna, glad, gubitak svog ogromnog bogatstva, smrt sve svoje djece, te uvrede i kritike supruge i prijatelja. Ovaj nas sveti čovjek može naučiti mnogo stvari, ali danas se želim usredotočiti na još jedan aspekt Joba o kojem se ne govori često: njegovom očinstvu. Job nas može naučiti najmanje tri karakteristike pravednog oca.