Budi dio naše mreže

Kako god izrečena – glasom ili mukom, molitva je osobni čovjekov izričaj. Ili nije molitva. Molitveni govor, kao i molitvena tišina, izviru iz čovjekova srca. Njezina ljepota, snaga... izvire iz njezine vjerodostojnosti. Iz čovjekove osobnosti...

/ mk

Češće se, na različitim mjestima, može pročitati da se neku molitvu označava lijepomprelijepom snažnom, silnommoćnom čudesnom, čudotvornom… Temeljem čega se nekoj molitvi pridaje koja od ovih oznaka?

Molitva može biti izrečena, ispisana lijepim i snažnim riječima, u nju može biti utkano iskustvo vjekova, iskustvo vjere mnogih znanih i neznanih svetaca, ljudi predanih čovjeku i Bogu, ali njoj samim time ne pripada koja od tih oznaka.

Svojedobno je u nas objavljena knjiga „I krik je molitva” Juana Ariasa. Moglo bi se reći da u kriku nema ljepote, no ništa manje nije istinito da je ona sažeta, zgusnuta ljepota. Krik može izražavati vapaj, vapaj iz neizrecive boli, vapaj povjerenja, ali, jednako tako, može biti i usklik, može izražavati ushit, ushit divljenja, zahvalnosti, smirenja.

Kako god izrečena – glasom ili mukom, molitva je osobni čovjekov izričaj.

Kako god izrečena – glasom ili mukom, molitva je osobni čovjekov izričaj. Ili nije molitva. Molitveni govor, kao i molitvena tišina, izviru iz čovjekova srca. Njezina ljepota, snaga… izvire iz njezine vjerodostojnosti. Iz čovjekove osobnosti.

Naravno, moguće je dušom, životom, posvojiti nečiju molitvu, prepoznati u njoj svoj osobni iskaz, njome izreći – i uvijek iznova izricati – sebe, svoju vjeru, svoje predanje. No iste te riječi izrečene olako, mimo duše, mimo radosti i boli, mimo zahvalnosti i čežnje, ostaju bez značenja. One ne dopiru. Po njima se ne događa susret.

I u susretu s čovjekom i u susretu s Bogom događa se susret osobnosti – ili susreta nema. Želimo li nekome izreći ljubav, nećemo to moći učiniti izricanjem napamet naučenih stihova ili kakvih drugih tko zna čijih riječi, ako one ne ponesu i ne prenesu i duboki iskaz našega srca. S druge strane, i krajnje nezgrapnim riječima, ako smo čitavi u njima prepoznatljivi, ako se njima zdušno iskazujemo, moguće je – k tome i na vrlo neposredan, dojmljiv, pa i nježan način – izreći ljubav.

I u susretu s čovjekom i u susretu s Bogom događa se susret osobnosti – ili susreta nema.

Razgovarati sa svojim ocem nešto je posve naravno. Jednostavno. Ili bi barem takvo trebalo biti. Za razgovor s njim nije potrebno izmišljati riječi nego ih izricati kako nam dolaze, njima iznositi sebe, ono što u nama živi. Riječima – a tako i šutnjom – nastojimo doprijeti do očeva srca. Do očeve volje. Biti očevo dijete razumljivije je u prisnosti nego na odmaku, u opuštenosti nego u ukočenosti.

Zbog toga je molitva razgovor s Bogom – najboljim ocem, ocem svih očeva, svakoga bića – ponajprije posve običnim riječima kojima se obraćamo onome tko nas poznaje, voli, zauzima za nas. Razumljivo je k njemu doći u čitavom rasponu svojih osjećaja, doći mu zbunjen i ogorčen, kao što je razumljivo doći mu zahvalan, s povjerenjem, smirenoga i spremnoga srca.

Ne obraćamo li se Bogu svojim riječima, svojom nesposobnošću da dođemo do prave riječi, svojim smijehom i suzama, moglo bi značiti da ga ne doživljavamo živim. Da ga ne doživljavamo ocem. Da s njim ne znamo ili se ne usudimo uspostaviti životni odnos.

Bog nas želi čuti onakve kakvi jesmo, u onome u čemu jesmo.

Bog nas želi čuti onakve kakvi jesmo, u onome u čemu jesmo. On želi sjesti uz nas, strpljivo čekati našu riječ, slušati nas. Nas – mene, tebe, ne nešto naučeno, neprirodno, nego upravo ono po čemu smo osobno prepoznatljivi.

I koliko god je Očenaš molitva svih molitvi, i ona može biti iskaz potpunoga predanja, ali i poput suhih kostiju. Jednako tako, ako Bogu jednostavno iznosimo, govorimo o onome što jesmo, što živimo, čemu se nadamo, od čega strahujemo… to itekako može biti jedinstven govor ljubavi.

Ako vjerujete u Boga, ako vjerujete Bogu, ako vjerujete da ste njegovo dijete… ne ustručavajte se. Ponašajte se tako. Nema te riječi – ni te šutnje – koju Bog nije spreman čuti. I dođete li pred Boga otvorena – povjerljiva i raspoloživa – srca, dogodit će se da će svaka vaša riječ, svaka šutnja, sav život postati postojana molitva Očenaša, donosi Svjetlo riječi.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Slušajte HKR

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja