Kako god izrečena – glasom ili mukom, molitva je osobni čovjekov izričaj. Ili nije molitva. Molitveni govor, kao i molitvena tišina, izviru iz čovjekova srca. Njezina ljepota, snaga... izvire iz njezine vjerodostojnosti. Iz čovjekove osobnosti...

Katolička tradicija poziva se na interpretaciju sv. Augustina, saznajte njihovo značenje.

Jednog dana kad je Isus završio s molitvom, jedan od njegovih učenika mu je rekao: "Gospodine, nauči nas moliti" (Lk 11,1). Isus ih je tada naučio Očenaš. Što nas sam Gospodin uči u Očenašu?

Ako ste otac, razmislite o odnosima koje imate sa svojom djecom. Također razmislite o odnosu koji imate s prvom osobom Presvetog Trojstva, Bogom Ocem.

Čak i “zli” ljudski očevi (u smislu da smo svi mi pali, grješni ljudi) znaju dati dobre darove svojoj djeci. Zašto očevi to znaju? Zato što vole svoju djecu i duboko žele zadovoljiti svaku njihovu potrebu. Koliko će više Otac naš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga zaištu? No, tražimo li u našim potrebama Duha Njegova?

Tradicionalni izraz "Gospodnja molitva" (Očenaš) znači da smo ovu molitvu našem Ocu naučili i primili od Gospodina Isusa. Ta molitva koja nam dolazi od Isusa doista je jedinstvena: "Gospodnja" je. No, prije nego što se obratimo Ocu u molitvi, promislimo u kakvome je stanju naše srce!

Na pitanje slušatelja: "Smiju li vjernici kod molitve Očenaša raširiti ruke?" u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovara vlč. Robert Šreter.

U Očenašu imamo sve bitno za svoj život. Molitva da se Bog slavi, da živimo u miru, da ne posustanemo u životu, da nas Napasnik ne nadvlada, da živimo kao ljudi praštanja. Kad Isus govori o napasti, onda misli na našu čvrstinu i posvemašnje prianjanje uz vlastito poslanje i poziv. Kao što je triput u pustinji Đavao dolazio Isusu s ponudama da ga odvrati od nakane i poslanja, tako dolazi i k nama.