Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga.

Sisački biskup Vlado Košić posjetio je u srijedu, 12. travnja Kaznionicu u Glini te tom prigodom predvodio misno slavlje za djelatnike i zatvorenike. Koncelebrirali su generalni vikar i župnik iz Gline Ivica Mađer te župnik iz Bučice Vedran Pejak-Pašić, kojem je povjereno dušobrižništvo nad zatvorenicima, a misi je prisustvovao i upravitelj Kaznionice Anđelko Nikolić sa suradnicima.

"Razočaranje može biti itekako ubojito. Prema Hallerovu mišljenju, razočaranje u čovjeku ubija osjećaj koji ga inače pokreće, a zove se nada. Razočaran čovjek se ničem ne nada", piše u svojoj novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Nada nas vodi u konačnu puninu, vječno slavlje, vječno blaženstvo.

Nije toliko Njegovo rođenje bacilo sjenu na Njegov život i tako dovelo do Njegove smrti; radije je da je Križ bio tu od početka, i bacao je svoju sjenu unazad na Njegovo rođenje.

Obraćeni kriminalac uči nas da ne uzmičemo ili odstupimo od povjerenja u Isusovo Kraljevstvo, bez obzira što vidimo u ovom životu. Jednog dana, kao što nas jučerašnja svetkovina Krista Kralja uvjerava, ono što se sada može vidjeti samo vjerom bit će očitovano svima. To je veličanstvena nada Crkve!

Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe. Naši životi povezani su jedan s drugim, kroz nebrojene interakcije međusobno su povezani. Nitko ne živi sam. Nitko ne griješi sam. Nitko se ne spašava sam.

Da bi primio vječnost u sebe, da bi primio neumornu ljubav i nadu u sebe, moraš primiti Boga. A Bog je ovaj ludi način ljubavi. Svetim postaje onaj u kome se vidi ta nadnaravna ljubav koja dolazi od Boga, koja nije neka ljudska dobrota, mora biti Božja. 

Teološka vrlina nade ne počiva samo na stvarnosti da čeznemo za ispunjenjem u životu, već da će ta čežnja biti definitivno odgovorena u Bogu, u nebu.

"Kad Bog ostane po strani, niti jedna stvar koja nas se doista tiče ne može naći stabilno mjesto, sve naše velike i male nade počivaju na praznini. Da bismo "odgajali u nadi", kao što predlažemo (…), prije svega je potrebno otvoriti svoje srce, svoj um i čitav svoj život Bogu, kako bismo među braćom bili njegovi istinski svjedoci", kazao je papa Benedikt XVI. na otvaranju kongresa Rimske biskupije posvećene temi "Odgajati u nadi".