Post, molitva i milostinja vježbaju nas i uče krepostima u vrijeme korizme kada smo ih osobito pozvani prakticirati u svakodnevnom radu. Kako to možemo činiti i koje je značenje svakog ovog djela, možete pročitati u nastavku.
Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.
S vremena na vrijeme netko me zamoli da navedem najveću priču koju sam pokrio (vjerojatno smrt pape Ivana Pavla II.), ili priču koja najviše iznenađuje (jednostavno, ostavka Benedikta XVI.). Rijetko me pitaju da navedem najinspirativniju priču. Moj odgovor na to pitanje mogao bi iznenaditi mnoge čitatelje.
Na 30. obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja donosimo Posvetnu molitvu Bezgrešnom Srcu Marijinu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića koju je izrekao 15. siječnja 1992. na svetoj misi za mir u zagrebačkoj katedrali. Također, u ovoj godini spominjemo se i 20. godišnjice smrti kardinala Kuharića.
"Gospodin nam je dao ruke da upravo kao on s njima blagoslivljamo, tješimo, milujemo, podižemo pala čovjeka! Isus je Božjom snagom stupao pred čovjeka, suočavao čovjeka sa samim sobom i silom Božjom liječio svaku bolest. Često govorimo, a ne vjerujemo svojim riječima, u snagu riječi s kojom dolazimo pred čovjeka i ljude", piše fra Tomislav Pervan.
"Ovu molitvu naučila me Majka Tereza prije 33 godine. To je tako jednostavna molitva koju prakticiram baš poput nje - budeći se svakoga jutra", podijelio je na svojem Youtube kanalu vlč. Gary Caster.
Pred posebnim jaslicama koje su postavljene u crkvi sv. Ivana Krstitelja i sv. Antuna Opata (samostanska crkva sestara benediktinki) u župi Hvar od blagdana sv. Obitelji do blagdana sv. Antuna Opata svake večeri u 19.30 sati okupljaju se župljani na zajedničkoj molitvi za obitelji u Hvaru, za sve mlade koji se spremaju za brak i da se otok obnovi novim životom.
Donošenje odluka je teško. Možda živimo u vremenu i prostoru koje nam dopušta mnogo slobode i izbora, ali ima trenutaka kada mislimo da je sve to previše. Previše izbora. Previše slobode. Možda se i mi vučemo već utabanim putem, možda svake večeri gledamo isti televizijski kanal od dvije stotine mogućih, možda i dalje šaljemo svoju djecu u istu lošu školu iako znamo da je loša, možda i dalje nastavljamo raditi isti posao kojeg ne podnosimo, iako sumnjamo da nam prazni dušu, možda jednako tako potpuno okrećemo leđa izborima i propuštamo ih kao pijesak kroz prste – to je jednostavno lakše.