Sveti Franjo Saleški (1567 – 1622), biskup i crkveni naučitelj, te jedan je od najpoznatijih učitelja duhovnog života i omiljeni duhovni pisac. Bio je uspješan propovjednik. Poznat i po svojim teološkim spisima, osobito o temama duhovnog vodstva i duhovne formacije. Najvažnije djelo mu je “Filotea” ili “Uvod u pobožni život“.

"Moli kako možeš, a ne kako ne možeš", poručuje fr. Mike Schmitz u kratkoj video katehezi koju u tekstualnom obliku prenosimo u cijelosti.

Ono što se isprva čini nevažnim, na kraju može izgraditi zid koji dijeli čovjeka od čovjeka.

U emisiji HKR-a "Pod križem", u utorak 17. siječnja, o trima duhovnim disciplinama: postu, molitvi i djelima ljubavi govorio je vlč. Branimir Budinski, župnik Župe sv. Josipa radnika u Gajnicama.

"Kada drugi izgubi nadu i počne odustajati TI budi njegov oslonac i zagovaratelj. Potakni svoga prijatelja na predivan dar koji smo dobili, sakrament pomirenja", piše Molitvena zajednica Svete Obitelji na svojim društvenim stranicama. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Nova godina je iza nas i mnogi su već donijeli svoje odluke. Mnogi su poželjeli postati zdraviji tako što će "skinuti" koji kilogram i češće vježbati. Čitajući ove svjetovne članke očima vjere osobno sam otkrio duhovne uvide koje nude", piše u razmišljanju o fizičkoj i duhovnoj kondiciji koju nam donosi jedan svećenik.

Ponekad osjećamo da nemamo vremena čekati odgovor na naše molitve... U takvim situacijama molimo za zagovor Mariju Majku Brze Pomoći.

Zato i kad ti se ne moli, moli i kad imaš previše posla moli. Moli uvije i svagda. Molitva je svojevrsna infuzija za Crkvu. Svaka doza molitve je važna. Nikad je ne može biti dovoljno i previše. Nijedna molitva ne može propasti.

Vlč. Hrvoje Zovko na Staru godinu, 31. prosinca na Hrvatskome katoličkom radiju predmolio je Gospinu krunicu s prigodnim razmatranjima želeći zahvaliti Majci na svim milostima primljenima tijekom godine te prisjećajući se toga dana preminuloga pape emeritusa Benedikta XVI.

Najraniji dokazi koje imamo o ljudskom životu pokazuju duboku zainteresiranost za sveto, posebno ona ritualna mjesta povezana s našim prijelaskom s ovog svijeta na drugi. G.K. Chesterton nikada se nije mogao načuditi dokazima tako dubokog poštovanja prema svetom pronađenom u najranijim tragovima ljudskog života na zemlji. Naši su preci žarko željeli upoznati transcendentnog Drugog, vidjeti Njegovo lice. Njihovi su idoli bili izrazi, ma kako neuredni, želje zapisane u DNK svih ljudi da vide Božje lice.