Crkva je, od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga.

Od dana prve Crkve bila je uobičajena praksa služenja mise za mrtve, kao i za druge. Zašto?

Jasno je da su gregorijanske mise i tako je bio propis da se daje 30 svetih misa, a 33 je vjerojatno običajno, običaj koji je nastao povezujući broj 33 s 33 godine Isusova zemaljskog života, povezujući tako i smrt pokojnika koji je s Kristom umro, nadajući se u njegovu uskrsnuću, na taj način se posvećuju i daju te 30 i 33 mise.

Gdje se slave mise koje uplatimo na hodočašću, može li kuma na krizmi biti pravoslavna vjernica ili osoba koja je rastavljena (ne svojom krivnjom) i kako ispravno razumjeti sliku Isusa kao Dobrog Pastira koji nas okuplja kao svoje ovčice, bila su neka od pitanja na koja je u emisiji "Halo, velečasni?" 28. travnja odgovarao vlč. Ljubo Vuković, župnik Župe sv. Josipa u zagrebačkim Gajnicama.