Jasno je da su gregorijanske mise i tako je bio propis da se daje 30 svetih misa, a 33 je vjerojatno običajno, običaj koji je nastao povezujući broj 33 s 33 godine Isusova zemaljskog života, povezujući tako i smrt pokojnika koji je s Kristom umro, nadajući se u njegovu uskrsnuću, na taj način se posvećuju i daju te 30 i 33 mise.
”Zašto se plaćaju 33 mise nakon nečije smrti i zašto baš 33?”, pitali su slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje, a odgovor im je dao fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije na službi gvardijana samostana sv. Jeronima u Slanom. U nastavku prenosimo njegov odgovor.
Fra Stipan je u početku odmah kazao kako je prvo na što mora reagirati to da se ”mise ne plaćaju”.
”Dakle, ono što se plaća, znači zašto se novac daje, daje se kao nagrada, odnosno stipendij svećeniku. Dakle, za njegovo uzdržavanje, mise se ne mogu platiti i o tome je bilo već govora u nekoj od ovih emisija”, kazao je fra Stipan, a potom se osvrnuo i na broj 30, odnosno 33 mise.
Jasno je da su gregorijanske mise i tako je bio propis da se daje 30 svetih misa, a 33 je vjerojatno običajno, običaj koji je nastao povezujući broj 33 s 33 godine Isusova zemaljskog života…
”Tradicija još od 7. stoljeća, s uvođenjem tzv. gregorijanskih misa, čije porijeklo nije apsolutno razjašnjeno je da se daje, odnosno naručuje 30 svetih misa za pokojne. I one bi se služile uzastopno jedna za drugom. Međutim, u liturgijskim knjigama više ne nalazimo pojam gregorijanskih svetih misa, koje nazivaju na drugom mjestu i velike mise. Tako je običaj da i kod nas, nakon sprovoda naših pokojnika, obitelj daje obično 30 ili negdje 33 mise. U praksi sam na župama gdje sam bio susreo i jedno i drugo. Zašto 30? Jasno je da su gregorijanske mise i tako je bio propis da se daje 30 svetih misa, a 33 je vjerojatno običajno, običaj koji je nastao povezujući broj 33 s 33 godine Isusova zemaljskog života, povezujući tako i smrt pokojnika koji je s Kristom umro, nadajući se u njegovu uskrsnuću, na taj način se posvećuju i daju te 30 i 33 mise”, kazao je fra Stipan Klarić, naglašavajući kako je to stvar običaja, te da to nije propisano zakonom.
”Međutim, važno je shvatiti da se te mise moraju služiti, a obično u našim župnim uredima gdje obitelj daje, odnosno naručuje te svete mise, župni ured ih primi i preda obično preko im ekonomata biskupije ili provincije dalje onamo gdje su svećenici slobodni, nevezani ili oni misijama ili postdiplomci po sveučilištima, koji mogu služiti te mise”, zaključio je fra Stipan Klarić.