Stipo Marković, Antonio Klarić i Ivan Rotim trojica su prijatelja iz Zagreba koji su u srijedu, 7. lipnja u jutarnjim satima krenuli prema Međugorju na veliko hodočašće biciklima, ponijevši u srcu brojne nakane koje su odlučili predati Kraljici Mira.

U srijedu, 31. svibnja u kapelici klanjanja u Međugorju s početkom u 20 sati slavljena je sveta misa, a pod svetom misom je održana i obnova zavjeta roditelja za mlade iz župe Međugorje.

Možda bih danas bio jedan od onih mladih koji su svoj život potratili, bacili ga negdje u neku sjenu i ostali tamo do kraja svoga života, živeći bez smisla.  Dakle, to što sam svećenik, to što sam franjevac, sada to osobito jasno uočavam da apsolutno ni u čemu nije nikakva moja zasluga, nego to je sve dar.

U sklopu petodnevnog duhovno-studijskog putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu polaznici programa Đakonske pastoralne godine, kojega priređuje nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu, a kojega pohađa 17 đakona 24. travnja posjetili su Međugorje.

U Međugorju se ovih dana nalaze skupine inozemnih hodočasnika iz Poljske, Slovenije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Irske, Engleske, SAD-a, Perua, Ukrajine, Koreje, Meksika, Španjolske i Francuske, te domaći hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ispred crkve sv. Jakova u Međugorju među hodočasnicima bili su i poslužitelji Kuće susreta Tabor iz Samobora. U skupini je 50-ak hodočasnika, a kao i svake godine tako i ove, nakon proslave Uskrsa došli su u svoj Emaus gdje će biti nekoliko dana. U Međugorju hodočaste na Križevac i Brdo ukazanja, slušaju svjedočanstva momaka iz zajednice Cenacolo, posjećuju Majčino selo te sudjelovati na večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova u Međugorju.

Trinaest djevojaka iz Zajednice mladih „Agape“, zajedno sa s. M. Filoteom Hajek, članicom družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, vikend su provele u Međugorju.

Ovo je moje 175. hodočašće u Međugorje. Više od 160 hodočašća bilo je sa skupinom hodočasnika, nekoliko puta sam bila s mužem te nekoliko puta i sama, posebno za vrijeme rata koji je bio ovdje. Donosila sam i humanitarnu pomoć. Za vrijeme rata nitko se nije usudio poći sa mnom, pa sam u to vrijeme tri puta dolazila u Međugorje, donosila sam pomoć za narod koji ovdje živi.

Srce je centar cijeloga čovjeka, u srcu su nam pohranjeni i problemi i sve ono što osjećamo. Kada se kaže moliti srcem znači iz srca reći ono što bih rekao najboljem prijatelju, konkretno Bogu.

Gerard Grgić i Slavko Bošnjak su dvojica međugorskih hodočasnika koji su 25. veljače krenuli iz Austrije, točnije iz Beča put Međugorja, te su nakon više od dva tjedna pješačenja te prijeđenih gotovo 900 kilometara stigli u Majčin zagrljaj.

Otkrio sam dubinu i ljepotu posta. Post je ogroman dar. Post je odabir, a ne odricanje. Doživio sam promjenu srca, susreo sam se sa stvarima koje želim mijenjati u svome životu, uvidio sam svoj odnos prema braći kako sam krao vrijeme koje sam njima mogao darovati.