O tome kako ljubiti one ljude koje je teško voljeti u emisiji Pod Križem HKR-a govorio je vlč. Branimir Budinski.

Zaljubila sam se u Krista prije gotovo četvrt stoljeća, a dotad ga nisam poznavala. Mislim da je to najveći dar koji živi čovjek, koji jedna duša, može primiti na zemlji.

Uz današnju liturgiju riječi donosimo vam promišljanje don Antuna Nižetića. Pročitajte.

Promislimo što smo naučili ovih dana. Jesmo li spremni živjeti radost Božića i sutra?

Don Tomislav Lukač podsjetio je na riječi Pjesme nad pjesmama te posvjedočio da su u ljubavi najvažnija djela.

O ljubavi nikada dosta. U njoj se krije bezbroj divota i kobnih prevara. Ona je puna raznoraznih zamki. Nikada nismo sigurni u ljubav. Nitko ne može reći uvjereno: „Ja ljubim!“, premda su nam ove i one pjesme pune tih veličanstvenih izjava i zaklinjanja.

Događa li vam se da često zaboravite zahvaliti Gospodinu na svemu što vam daruje? Meni da. Zaboravim zastati nad svojim životom i zahvaliti na svim darovima koje mi daje. Danas je prilika i tebi i meni, dragi čitatelju, da zastanemo na trenutak i zahvalimo na svemu. 

Osjećaj krivnje je nešto s čime smo srasli i kao da je dio nas. Kao da smo odgojeni za to da budemo krivi, i kao da očekujemo da što god napravimo neće biti dobro. Zašto je tome tako?

Jesi li ikada promišljao/la o tome da je tvoja navezanost uzrok mnogih problema?

I brak i svećeništvo su poslanje u Crkvi, jer je svrha Crkve ljubiti svoga Gospodina, bilo bračnim bilo svećeničkim zajedništvom. No, koje poslanje je moje? I radi li se samo o tome da se za nešto odlučim?