"Kad imamo Krista uza se, mi smo pobjednici. Zato si i ti, kršćanine, dužan iznova svakom čovjeku navijestiti Krista. Bez Krista ne možeš spoznati ni sebe ni svoj život", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

"Bez pričesti sudjelovanje na misi nikad nije potpuno. Zato ne odgađaj ispovijed, nego čim prije pođi na nju kako bi ponovno živio u milosti i sjedinio se sa svojim Srcem u svetoj pričesti. Ako otkriješ ljepotu svete mise, otkrit ćeš i kako je divan i silan Bog u tvome životu. Upravo to ti želim. I obećavam ti da ćeš tada otkriti jednu posve novu dimenziju vlastite sreće. To je predokus neba u koje te pričest postupno uvodi i za koje te priprema. A samo je to, na koncu, bitno – zar ne? Sve ostalo je važno, nešto više, a nešto manje. Bitno je doći u nebo i sačuvati svoje Srce. Čuvaj ga! Čuvaj Srce u svom srcu. Ako izgubiš Srce, džabe ti sve", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

U pastirskom pismu upućenom vjernicima početkom korizme 1967. godine, bl. Stefan Wyszyński pozvao je na kršćansku obnovu i izgradnju međuljudskih odnosa u obitelji i društvenoj zajednici. Donosimo deset načela toga "križarskog pohoda ljubavi" koja za cilj imaju promjenu i poboljšanje društva, podsjeća Goran Andrijanić koji je tekst i preveo.

Objavljujemo završni dio govora dr. Ance-Marie Cernea na Pro-life forumu u Rimu 2016. godine. Dugo nije viđen tekst koji preciznije objašnjava situaciju u svijetu i zaključak koji ističe da nam treba "reconquista" - prvo u duhovnom, a potom u kulturnom i političkom smislu.

Na uočnicu Nedjelje Muke Gospodinove, kojega smo i mi pozvani nasljedovati preko muke i poniženja do slave uskrsnuća, prenosimo tekst koji je američki svećenik mons. Charles Pope objavio na blogu National Catholic Register 31. kolovoza 2016. godine. A gdje smo danas?

Na Facebook stranici Splitsko-makarske nadbiskupije objavljen je video s Opće audijencije 16. prosinca na kojoj je papa Franjo pomoću slike kruha prikazao kršćane današnjice.

U medijskoj domeni, kojom se profesionalno bavim, biti kršćaninom znači isto što i biti kršćaninom u politici, ili bilo kojem drugome segmentu suvremenoga društva – kao što je primijetio T. S. Eliot, u kršćanski usmjerenoj zajednici, koja svjesno ili podsvjesno dijeli vrijednosti izvedene iz kršćanske vjere, i nevjernici će biti „kršćanskiji“ od vjernika u nekršćanskome društvu.

Zovem se Domagoj Penava, imam 29 godina, kondicijski sam trener i volim Isusa.

Zaista su nedokučivi Božji putovi kojima nas vodi. Prije nekoliko godina nisam ni pomišljao da bih, u neko skorije vrijeme, mogao postati zagrebački dotepenec. Rad na televiziji mi je znao nekada doći u misli kao gotovo nestvaran san, a rad u izdavaštvu mi nije bio ni u najluđim snovima. A ipak tu sam: zaposlenik izdavačke kuće „Salesiana“ i honorarac na Laudato TV-u.

„Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše.“ (Iv 20, 29) Nikada nisam vidjela Boga, ne znam kako izgleda, kakve su mu ruke i kakav pogled! Ali niti ne trebam vidjeti Boga, niti ne trebam ništa znati. Trebam samo vjerovati, trebam osjetiti i trebam otvoriti svoje srce Gospodinu.