Za obavljanje molitve Terezija predlaže jedno tiho mjesto kao samoća vlastite sobe, kapela ili prostor u prirodi.

Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je svečanu misu u Karmelu Presvetog Srca Isusova u Gospiću, a nakon evanđelja dijecezanski upravitelj mons. Richard Pavlić pročitao je dekret kojim se dana 25. siječnja 2024. godine u Gospiću kanonski osniva Samostan Karmel, izvijestio je Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.

Blagdan je Gospe od brda Karmel. To lijepo brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora bijaše mjesto odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, koju je Gospa pružala nosiocima karmelskog škapulara.

U emisiji HKR-a "Sutra je dan Gospodnji" ovogodišnji mladomisnik karmelićanin o. Jakov od Križa protumačio je liturgijska čitanja 15. nedjelje kroz godinu, ali i govorio o svom izboru životnoga zvanja i razlozima ulaska u Karmelski red. Izdvajamo najzanimljivije dijelove emisije:

Priorica s. M. Jelena od Krista Kralja đakonima je izrazila dobrodošlicu i naglasila važnost milosnoga dara svećeništva za život Crkve.

"Dobri i dragi ljudi! Pozdravite svoje doma i budite si dobri kao što je vama dobar vaš Otac nebeski", riječi su to po kojima će mnogi hodočasnici zagrebačkih Remeta pamtiti o. Vjenceslava Miheteca, dugogodišnjeg župnika i upravitelja remetskoga svetišta, koji je preminuo 12. veljače 2015.

Nije dovoljno dolaziti na misu i živjeti bljutavo. To ne znači biti kršćanin. Biti kršćanin znači biti Kristov, a to pak znači nasljedovati njegov primjer.

Treba naučiti tražiti Boga radi Boga, a ne radi sreće koju Bog donosi. Tek tada se može uživati ​​u savršenom jedinstvu s Bogom.

Donosimo tematski raspoređene misli bl. Elizabete od Presvetog Trojstva (Catez), koje nam otkrivaju lice Boga – Trojstvene ljubavi, te očituju kako život s Bogom može doista biti poželjan, jednostavan i usrećujući.

Škapular dolazi od latinske riječi scapula, što znači "rame", nazvan tako jer po gornjoj odjeći obješenoj o ramena. U početku su to bili odjevni predmeti pune dužine, protezali su se cijelom dužinom grudi i dosezali gotovo do stopala sprijeda i straga. Nosili su ih redovnici preko habita i s vremenom su postale prepoznatljiva oznaka određenog vjerskog reda.