Ako želimo promijeniti svoj život moramo doživjeti da ovoga puta Isus nas uočava i zove nas da se spustimo s visine kompleksa manje vrijednosti i da stanemo na noge pred njega, jer jedino pred njim nemamo potrebu pokazati svoj dosad grešni i nisko moralni stav života, svoju istinu. Zatim je potrebno prihvatiti Isusa sa radošću u naš dom, odnosno život koji definitivno nije uređen i kojeg samo Bog može urediti, a kojeg se tako plašimo pokazati jer smo svjesni vlastite nečistoće i bijede.

Isus je najveći paradoks u povijesti. Pojavio se u regiji manjeg značaja u Rimskom Carstvu, u naciji koju njeni osvajači opisuju kao “prezrenu zbirku robova” (Tacit). Nijednom u svom životu nije pokazao želju da upozna svijet učenih, političara i ratnika koji kontroliraju građansko društvo Njegovog vremena. U svojoj regiji, On je proveo život u skromnom malom selu, poslovičnom po svojoj bezvrijednosti. Tamo je On jednostavno bio drvodjeljin sin. Trideset godina nitko nije znao tko je osim dvoje, troje ljudi koji su o tome šutjeli kao i On.

Ocean milosrđa. Nadam se da ste upoznati s krunicom Božjeg milosrđa. Lijepa je to molitva Crkve, poznata tek nepunih sto godina, ali vrlo moćna. Početna molitva za tu krunicu podsjeća nas da u čemu god da se nalazimo u dubinama, bez obzira na blato, kakva god divljina, kakvo god duboko more bilo, to je samo dječji bazen u usporedbi s dubinama Božje ljubavi.

Isus će zauvijek biti tu da te utješi, da te ohrabri, da te zagrli. Ne postoji trenutak u tvome životu u kojem nećeš moći vidjeti svoga Gospodina. On je oduvijek tu – jučer, danas i sutra.

Isus nikome nije uskratio svoju Riječ. I na kraju – najvažnije što trebaš znati jest to da je Isus uvijek govorio s ljubavlju. I ti, dragi prijatelju, možeš i moraš svima govoriti o Isusu, ali samo pod uvjetom da govoriš s ljubavlju.

Na svojem Facebook profilu "Odmor duše" fra Zvonko Benković podijelio je svoje razmišljanje o tome što Isus radi nakon što odemo iz crkve. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.

Kao katolici, dobili smo dar da možemo sudjelovati u sakramentalnom životu, koji je ljekoviti melem za naše bolesti.

"Ne biste trebali graditi svoju vjeru samo na tome što osjećate ili što mislite da je ispravno, bez obzira na to koliko dobre argumente imali s deset fusnota ispod njih. Slijedite Krista unutar Crkve i budite poslušni toj istoj Crkvi koju je On utemeljio i kojoj je dao vlast. Možda su nam neke stvari nejasne i nerazumljive, ali imajte povjerenja u Oca da On zna što radi jer to je primjer koji nam daju Sveto pismo i sama Crkva. Ovo vrijeme nije ništa bolje ili gore od drugih vremena, ali je jedino u kojem možete postići svetost", piše fra Vinko Brković, franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda.

Svaki put kad izaberem zemaljsko umjesto nebeskog, odbacujem Isusa. Svaki put kad dopustim da moji poremećeni apetiti, a ne želja da vršim Božju volju, usmjere moj put, zagrlim Barabu. Mogu reći da nikada ne bih izabrao Barabu umjesto Isusa, ali prečesto moji postupci govore drugu priču.

Isus nas ljubi. Zato on ne osuđuje ni ženu, a ni nas. Ne samo ovaj put, nego nikad ne osuđuje. On nije došao da sudi nego da spasi. Ženi grešnici nudi novu priliku: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ On i nama nudi novu priliku. On svima nudi novu priliku. Sada i uvijek. Iskoristimo je. Učinimo to već danas, odlazeći od Isusa - koji ne sudi nego je prijatelj - ususret svojoj braći i sestrama s odlukom da ih ne sudimo, da nikoga ne sudimo, i da im budemo prijatelji i braća. I odlukom da sami više ne griješimo.