Nakon 11 godina zahvaljujući šestorici kapucina iz pet različitih zemalja svijeta samostan u nizozemskom Velpu ponovno je otvoren.

Franjevci su definitivno u supatnji i ranjeni ranama kakve ljudi u svijetu nose. Razlika je pak u tome što franjevačke rane mirišu na Krista. Miris vjere, nade i ljubavi nikoga ne ostavlja ravnodušnim, to dobro vidimo u životu našeg fra Ivice, opisuje fra Ante Dodig.

Prema svetome Bonaventuri, franjevcu kojeg je krasio naziv „serafski naučitelj“ ovih dvanaest znakova prethodit će dolasku Antikrista.

Sveti Franjo Asiški svojim nam životom toliko toga, k tome i posve razgovijetno, govori. Zbog toga ga je itekako vrijedno pamtiti, i ne samo umom nego i srcem.

Varaždinski franjevci su prije gotovo 400 godina donijeli važnu odluku i prodali svoja imanja radi obnove crkve sv. Ivana Krstitelja i izgradnje zvonika, najvišega u gradu.

Priča o jednoj kraljici, i šest stoljeća poslije, ostaje neispričana, stalno aktualna, jer se baštini na neprolaznim vrednotama djelotvorne vjere i ljubavi prema potrebitima, prema svojoj obitelji, narodu i domovini.

U povodu proslave 800. obljetnice otkako je sveti Franjo Asiški primio stigme na brdu La Verni, franjevci i tisuće vjernika u Hercegovini imali su priliku častiti relikviju povezanu s njegovim ranama.

Fra Toufic Bou Mehri, član Kustodije Svete Zemlje, zatvorio je za sobom vrata franjevačkog samostana u Tiru, ​​lučkom gradu na jugu Libanona. Franjevci su napustili grad iz sigurnosnih razloga.

Ovih su dana uz proslavu svetkovine svetog Franje Asiškog šesnaestorica franjevaca iz deseterih različitih zemalja položila doživotne zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti.

Na blagdan sv. Mateja, u crkvi sv. Frane u Zadru, franjevačka braća zadarske provincije položila su svoje svečane doživotne zavjete u Redu manje braće obećavši da će do kraja života živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći po primjeru svetoga Franje.