Budi dio naše mreže

Ključna riječ: franjevci

Poniznost je zaštita i ures svih kreposti

Sv. Franjo je shvatio da često činimo dobra djela iz samoljublja, čak iako mislimo da ih činimo iz ljubavi. Čini se da nam samo treba odobravanje svijeta i dobar izgled. On je poučavao svoju braću da bez poniznosti nijedna krepost nije Bogu prihvatljiva.

U molitvi Bog svakoga od nas zove imenom!

Potrebna nam je "škola molitve" da naša osobna, jedinstvena molitva ne postane samo odraz nas samih. Uvijek postoji problem da "ne znamo moliti na pravi način" (Rim 8, 26). U tome nam mogu pomoći naše "glasne" molitve poput moljenja Časoslova. Bog nam je došao u pomoć s nadahnutom molitvom iz Svetog pisma – s psalmima, koji se mogu upotrijebiti za približavanje k Bogu. Pročitajte kako je molio sv. Franjo Asiški!

Nije dovoljno samo upoznati volju Božju, treba je i izvršiti!

U našem životu vrlo je lako izgubiti mirnoću kad se iznenada dogodi da stvari krenu loše za nas. To može biti test našega povjerenja u Boga. Ako znamo da djelujemo prema Božjoj volji, tada i mi, poput sv. Franje Asiškoga, možemo ići naprijed u povjerenju i pouzdanju. Zapravo, može se reći da je naš mir i smirenost, osobito u vrijeme prolaženja kroz osobna kolebanja i osobna razmišljanja, pokazatelj u stanovitoj mjeri povjerenja u Boga.

Glagoljaški otočić Školjić

Samostan sv. Pavla Pustinjaka smjestio se na otočiću Galevcu (Školjiću), odmaknutom od Preka na otoku Ugljanu osamdesetak metara. Mještani Preka, redovnici i ostali Galevac nazivaju Školjić. Po nekim povjesničarima otok su ranije nastanjivali redovnici pavlini, čijem je zaštitniku sv. Pavlu Pustinjaku posvećena samostanska crkva.

Novi služitelji Kristovog otajstva - upoznajte nekolicinu ovogodišnjih mladomisnika!

Svetkovina je Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. To je najveći dar koji nam je prije svoga odlaska ostavio Krist Gospodin, kako bismo se hraneći tom hranom mogli posvetiti i postati dionicima božanske naravi. A vlast i moć da kruh i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Isus je dao apostolima. Oni su pak to prenijeli sve do svećenika koji danas žive s nama i među nama.

DAKSA Maleni otok velike sakralne baštine

Najraniji primjer pobožnosti križnoga puta u nas odvijao se na malenom, danas napuštenom otočiću Daksa, ispred dubrovačke luke Gruž. Na spomen otoka Daksa mnogima od nas na pamet padaju masovna ubojstva izvršena pred kraj Drugog svjetskog rata, nemila epizoda u kojoj su skončala 44 istaknuta Dubrovčana. Ta trauma još uvijek živi u kolektivnoj memoriji grada pod Srđem, te je umanjila ranije povijesne slojeve po kojima je Daksa stoljećima bila poznata, a danas su zaboravljeni. Ove je godine Dubrovačka biskupija na čelu s apostolskim upraviteljem Matom Uzinićem križni put umjesto na Srđu, kako je to do sada bio običaj, odlučila održati upravo na Daksi. O sakralnoj baštini otočića Daksa piše povjesničar umjetnosti Matko Matija Marušić.

1 2 3 4 6
Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja