Franjevac Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje u povodu blagdana sv. Josipa u kojem poručuje da je sv. Josip bio čovjek šutnje jer je njegovo djelovanje proizlazilo iz njegove šutnje i spremnosti da čuje Božji glas. U nastavku prenosimo promišljanje fra Vinka Brkovića. 

Sam Krist nas poziva da dođemo svi umorni i opterećeni te će nas On odmoriti. Dopušta Petru, Jakovu i Ivanu da spavaju kada vidi da ne mogu bdjeti više, jer zna da neće spavati nakon toga zbog svega što slijedi. Krist će nas odmoriti, dođimo k Njemu, a ne guruima koji prodaju svoju duhovnost kao opće pravilo života.

Molimo za mir, ali molimo s vjerom u Boga koji nam ne obećava ljudski mir na ovome svijetu. Budimo spremni na to da nema mira kako ga mi shvaćamo. Teško je promatrati to sve, ali nemojmo biti pasivni u ovome životu i shvaćanju svijeta oko nas.

I mi bismo trebali svoj život graditi na toj stijeni Crkve. U njoj ćemo pronaći sakramente koji će biti dobro vezivo i armatura našega života i povezanosti sa Zaglavnim kamenom. Pijesak nam je lijep i privlačan, ali od njega nemamo ništa jer je on sam već razmrvljen. Pristupimo onome što je čvrsto i nepomično u ovome svijetu, a to je Crkva. U njoj ćemo pronaći sve što nam je potrebno za život. Ona je ona žuđena luka sigurnosti u koju svi želimo stići. Ne postoji ništa ljepše od toga da smo dio Crkve.

"Ne postoji idealna osoba na ovome svijetu i trebate ju prestati tražiti. Toliko je molitava upućeno sv. Josipu, organiziraju se katolički spojevi kao da su Bog, sv. Josip i ljubav neki servisi koje ćemo mi koristiti po potrebi. Kada to ne djeluje onda je sv. Rita na redu. Sve je to odraz nepovjerenja i u Boga, ali i naše vlastite nesređenosti koja se ne usudi sama nešto učinit, nego traži stalno pomoć od drugoga čekajući dar s neba", poručuje fra Vinko Brković.

U liturgiji susrećemo živoga Boga koji je prisutan u Crkvi te nema potrebe učiniti nešto pristupačnijim ili mističnijim u tim trenucima, jer kako učiniti Boga i više pristupačnijim od onoga kada se On sam daje čovjeku na otajstven način? Ne možemo shvatiti niti to, a htjeli bismo još mistike u liturgiji. Jadne li takve vjere koja može Boga učiniti "pristupačnijim" i "mističnijim", nego što to može sam Bog.

"Moramo jednom svi odrasti i otići od svojih roditelja. To ne znači da ih ne volimo ili da im želimo zlo. Majke moraju prihvatiti da su njihovi sinovi samo sinovi i da imaju svoje živote. Sin nikada ne može glumiti muža svojoj majci i tu stvarnost majka mora prihvatiti. Što prije prihvati, svima će u obitelji biti lakše živjeti. Prava ljubav dopušta drugome da ode pa tako i sinovi moraju otići od svojih majki", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Riječ Božja je živa i djelotvorna, ali da bi bila živa i djelotvorna u našemu životu moramo je uzeti u naše ruke i čitati je. Samo tada ona ima mogućnosti mijenjati nas i biti djelotvorna. Ako ne poznajemo Pisma, ne poznajemo ni Krista reče sv. Jeronim, ali kao da to još nismo usvojili. Prihvatimo poziv pape i odložimo svoje mobitele i prihvatimo evanđelje u svoje ruke, zar možemo nešto izgubiti?", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Sakramenti su Božji dar nama te se trebamo zapitati koliko vjerujemo Bogu da On djeluje preko njih? Euharistija i ispovijed su nam na dohvat ruke, ali kako im pristupamo? Ispovijed obnavlja milost krštenja, ali koliko često i kako joj prisutamo? Kako pristupamo euharistiji? Vjerujemo li u stvarnu prisutnost Kristovu? Puno je pitanja, ali samo uz pitanja možemo doći do odgovora", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Sve to razumijem za druge, ali za vjernike ne mogu razumjeti kako neki deda, orašar ili gnom mogu biti prihvatljivije priče od toga da je Bog postao djetetom kako bi bio s nama Bog? Kako je moguće da prihvatimo sve to u kuće, a maknemo jaslice? Došli smo do te mjere da se biskup ispričava zato što je rekao da Djed Božićnjak ne postoji, nego da se u Božiću radi o Kristu, koji sumrak pameti", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.