"Zaustavimo se večeras u obredima Velikoga četvrtka i nemojmo samo promatrati, nego sudjelujmo u otajstvu Božje ljubavi. To otajstvo nije vidljivo samo danas i nemojmo se ograničiti samo na večerašnje slavlje. Pristupajmo što češće oltaru Gospodnjem i hranimo se samim Kristom jer to je njegova želja", piše fra Vinko Brković. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Promatraj onu rajsku ljepotu i pusti da vani umre zli razbojnik s psovkom na usnama. Ako si kao Josip Arimatejac, traži Kristovo tijelo od onoga koji ga je raspeo. Neka tvoja bude pomirna žrtva svijeta. Ako si kao Nikodem, onaj noćni štovalac Božji, pomašću za ukop pomaži Gospodina. Ako si koja od Marija, ili Saloma; ili Ivana, rano jutrom prolijevaj suze. Nastoj najprije otkloniti kamen, pa ćeš možda vidjeti anđele, pače i samoga Gospodina Isusa", poručuje fra Vinko Brković na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Nema ničega ljepšeg nego dopustiti da nas evanđelje iznenadi. Nema ničega ljepšeg od susreta s Kristom. Nema ničega ljepšeg nego njega upoznati i drugima priopćiti svoje prijateljstvo s njim. Ta tvrdnja postaje još snažnijom ako pomislimo na otajstvo euharistije", kazao je papa emeritus Benedikt XVI.

Franjevac Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje u povodu blagdana sv. Josipa u kojem poručuje da je sv. Josip bio čovjek šutnje jer je njegovo djelovanje proizlazilo iz njegove šutnje i spremnosti da čuje Božji glas. U nastavku prenosimo promišljanje fra Vinka Brkovića. 

Sam Krist nas poziva da dođemo svi umorni i opterećeni te će nas On odmoriti. Dopušta Petru, Jakovu i Ivanu da spavaju kada vidi da ne mogu bdjeti više, jer zna da neće spavati nakon toga zbog svega što slijedi. Krist će nas odmoriti, dođimo k Njemu, a ne guruima koji prodaju svoju duhovnost kao opće pravilo života.

Molimo za mir, ali molimo s vjerom u Boga koji nam ne obećava ljudski mir na ovome svijetu. Budimo spremni na to da nema mira kako ga mi shvaćamo. Teško je promatrati to sve, ali nemojmo biti pasivni u ovome životu i shvaćanju svijeta oko nas.

I mi bismo trebali svoj život graditi na toj stijeni Crkve. U njoj ćemo pronaći sakramente koji će biti dobro vezivo i armatura našega života i povezanosti sa Zaglavnim kamenom. Pijesak nam je lijep i privlačan, ali od njega nemamo ništa jer je on sam već razmrvljen. Pristupimo onome što je čvrsto i nepomično u ovome svijetu, a to je Crkva. U njoj ćemo pronaći sve što nam je potrebno za život. Ona je ona žuđena luka sigurnosti u koju svi želimo stići. Ne postoji ništa ljepše od toga da smo dio Crkve.

"Ne postoji idealna osoba na ovome svijetu i trebate ju prestati tražiti. Toliko je molitava upućeno sv. Josipu, organiziraju se katolički spojevi kao da su Bog, sv. Josip i ljubav neki servisi koje ćemo mi koristiti po potrebi. Kada to ne djeluje onda je sv. Rita na redu. Sve je to odraz nepovjerenja i u Boga, ali i naše vlastite nesređenosti koja se ne usudi sama nešto učinit, nego traži stalno pomoć od drugoga čekajući dar s neba", poručuje fra Vinko Brković.

U liturgiji susrećemo živoga Boga koji je prisutan u Crkvi te nema potrebe učiniti nešto pristupačnijim ili mističnijim u tim trenucima, jer kako učiniti Boga i više pristupačnijim od onoga kada se On sam daje čovjeku na otajstven način? Ne možemo shvatiti niti to, a htjeli bismo još mistike u liturgiji. Jadne li takve vjere koja može Boga učiniti "pristupačnijim" i "mističnijim", nego što to može sam Bog.

"Moramo jednom svi odrasti i otići od svojih roditelja. To ne znači da ih ne volimo ili da im želimo zlo. Majke moraju prihvatiti da su njihovi sinovi samo sinovi i da imaju svoje živote. Sin nikada ne može glumiti muža svojoj majci i tu stvarnost majka mora prihvatiti. Što prije prihvati, svima će u obitelji biti lakše živjeti. Prava ljubav dopušta drugome da ode pa tako i sinovi moraju otići od svojih majki", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.