"Ako smo prethodno imali u zreniku odnos učitelja i učenika, ovdje u slici o balvanu, brvnu i trunu imamo odnos učenika međusobno, jednih prema drugima. Nemoguće je biti i ne smije se biti moralizator, moralna cenzura, svakomu čitati lekciju, biti ‘moralni’ učitelji, duhovni policajci svoje braće, uvijek i na svakom mjestu, u svakoj prilici bližnje ispravljati, korigirati. I pri tome nikada ne vidjeti vlastiti deficit, manjak", poručuje fra Tomislav Pervan.

Isus ne trpi nikakve nagodbe ni kompromisa s postojećim, starim, ne trpi nikakav kontinuitet sa židovskom ili farizejskom praksom, ili pak s onim što je Ivan prakticirao sa svojim učenicima. U njemu je sve radikalno novo, prevratničko, jasni usjek, cezura, novi početak. Staro je poput stare krpe ili zakrpe, nema koristi sa starim krpariti, odnosno pokušavati što zakrpiti

"Isus nije tražio vanjski uspjeh, nije tražio nikakvo odobravanje. Zapravo, kad čovjek traži uspjeh, on redovito izostane. Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam. Ne želi Isus nikakvu popularnost, promidžbu za sebe, nikakvu slavu ni pljeskanje ili odobravanje masa. Sve to ograničava čovjekovu slobodu, spektakli redovito guše i ne daju živjeti", piše fra Tomislav Pervan.

Slavimo Blaženu Djevicu Mariju na nebu okrunjenu – dvadeseto otajstvo Gospine krunice – Ružarija, završnu dionicu nevjerojatne povijesti Boga s čovjekom, s osobom koja je i u nebu ostala čovjekom, koja je dušom i tijelom u nebeskoj slavi. Slavili smo to prije tjedan dana, a danas slavimo krunu Marijina života: Ženu iz Knjige Otkrivenja, odjevenu suncem, mjesec pod nogama, a oko glave kruna od dvanaest zvijezda.

"Isus jednostavno kaže: “Evo, šaljem vas kao ovce među vukove!” Nema tu nikakva jamstva pobjede, naprotiv. Oni će se suočiti s neprijateljskim raspoloženjem, s društvom koje ne želi poruku. Isus nema dobrodošlice u svijetu, rastočenu mržnjom i ratovima. Iskusit će oni u svome životu sudbinu onoga tko ih je poslao – svoga Odašiljatelja", piše hercegovački franjevac, fra Tomislav Pervan.

Učenici moraju biti siromašni, tj. slobodni od svega, ni na što navezani, iznutra i izvana moraju biti miroljubivi i mirotvorci. Donositi mir svojim pojavkom. U riječi apostola događa se sami Bog, on se spušta i blagoslivlja. Isus ih šalje kao ovce među vukove. Učenici nisu nikakav povlašteni rezervat unutar ovoga svijeta, nisu oni izdvojena grupica, nikakav geto, u koji se čovjek može skloniti od svijeta, nego oni moraju u svijet.

"Vjerovati znači biti u takvu odnosu prema Isusu Kristu da taj Isus postane temeljem moga vlastitoga bića i života, da postane početkom i svršetkom, alfom i omegom svega moga i tvoga, svih naših kretnja i nakana", piše u svome promišljanju fra Tomislav Pervan.

"Bog šalje svoga Sina u svijet koji je zaslužio ne ljubav, nego Božji gnjev i srdžbu. Svijet je u Ivanovu poimanju izgubljeno čovječanstvo koje se grijehom udaljilo od Boga. Bog je odlučio spasiti svijet i zato šalje najdragocjenije što ima: Svoga Sina. To je čudo Božje ljubavi, to je čudo Novoga zavjeta", piše fra Tomislav Pervan.

Na Veliku subotu (prema julijanskom kalendaru) – i ove 2022. godine to je 23. travnja - skupljaju se vjernici u veliku mnoštvu u Crkvu svetoga Groba, dan kad se s neba spušta oganj koji pali svijeće i svjetiljke u svetome prostoru. Takve i slične opise i riječi pronaći ćemo u mnogim vodičima za Svetu Zemlju.

"I danas stoji Isus na obali – to je zapravo poruka cjelokupnoga Evanđelja: Isus je tu, on nas ne ostavlja same. Uvijek je s nama. Ono oslovljavanje s ‘Dječice’ – jedinstveno je u svim evanđeljima. Neponovljivo. Toplo i očinski. Kao da nas pušta da radimo uzalud, da bi nas dozvao k pameti i vratio k izvornom poslanju", piše fra Tomislav Pervan.