Zapuštanje nedjeljne svete mise pa makar i za opravdanog razloga i preskakanje liturgije kroz cijeli tjedan moglo bi doista na nas pogubno djelovati da to nenamjerno zanemarivanje, dakle višom silom, postane zapravo jedna naša inercija.

Svećenik Hercegovačke franjevačke provincije na službi gvardijana samostana sv. Jeronima u Slanom fra Stipan Klarić pojasnio razliku između crkve, katedrale i bazilike. U nastavku pročitajte njegovo pojašnjenje.

I kod nas se oko 1850. godine počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca na što su utjecali upravo ta njemačka tradicija i tadašnji prostorno politički odnosi. Čak i prije širenja običaja kićenja božićnog drvca, kršćanski su domovi na Badnjak bili ukrašavani cvijećem, lovorikama, plodovima i ostalim zimzelenim biljem, za što su uglavnom bila zadužena djeca koja su bila i nagrađena tim plodovima.

Međutim, misao postaje grijeh onda kada se mi na toj misli zadržavamo, kada ona počinje zauzimati jednostavno naš um, kada počinje okupirati naše srce, kada počinje motivirati naše djelovanje.

Fra Stipan Klarić je podsjetio na ono što smo učili na vjeronauku prije Prve svete pričesti, odnosno na tri predpričesti: ne jesti i ne piti alkoholnih pića barem sat prije pričesti; zatim biti čist od grijeha, osobito smrtnoga; i čvrsto vjerovati da pod prilika posvećenog kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista.

"Kada sam razmišljao o tome koliko bih se minimalno dnevno trebao moliti, osjećao sam da mi savjest nije dozvoljavala da kažem kako ću se moliti manje od tri sata dnevno. Teško sam se opirao toj savjesti te sam na kraju pristao. Zanima me je li ovaj zavjet Bogu slobodan i valjan upravo zbog te prisile savjesti, ako se to tako može nazvati”, razmišljanje je i pitanje slušatelja Radiopostaje Mir Međugorja koji se sa svojim dvojbama javio i pomoć potražio u emisiji "Pitajte svećenika" te radijske postaje. Odgovor mu je ponudio suradnik Radiopostaje Mir Međugorja fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i gvardijan samostana sv. Jeronima u Slanom.

"Ime koje nas najviše približava uz osobu Isusa Krista jest ime Emanuel, kojim se također u svetom pismu naziva Isus Krist Sin Božji. Za razliku, od imena Isus kojega nemamo u hrvatskom jeziku kao vlastito ime, imamo mnoga imena počevši od Blažene Djevice Marija po kojoj se daje ime Marija, imena apostola, svetaca…, koja su među kršćanima Hrvatim dosta prisutna", rekao je fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.