U najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu, Majke Božje Trsatske, u subotu 3. Veljače obilježena je 30. godišnjica Franjevačke mladeži na Trsatu – Frame Trsat.

Nažalost, sve je veći broj ljudi oko nas koji zbog raznih okolnosti u životu, nerijetko zbog rana iz djetinjstva koje su im priuštili čak i njihovi roditelji ili prijatelji, zatim zbog doživljenih životnih kataklizama poput gubitka voljene osobe, egzistencije i smisla života ili pak zbog nesnalaženja u novonastalim društvenim promjenama, kako bi narod rekao – jednostavno psihički puknu. Upravo su psihički bolesnici za mene najveći gubavci naših dana, jer se od svih najteže mogu uklopiti u društvo.

Moramo priznati da je biskupima i provincijalima sve teže posložiti sastav mnogih župa i samostana, a koji zbog opravdanih razloga podrazumijeva bolne rezove zvane premještaji svećenika. Za početak i nama svećenicima i vama vjernicima laicima treba više ljubavi prema Crkvi, osobito pouzdanja u odluke hijerarhijske Crkve, koje možda ne možemo odmah razumjeti, ali prihvaćanjem dajemo Bogu i Crkvi vrijeme da pokaže kako je svaka takva odluka bila u konačnici ispravna.

Možda bih danas bio jedan od onih mladih koji su svoj život potratili, bacili ga negdje u neku sjenu i ostali tamo do kraja svoga života, živeći bez smisla.  Dakle, to što sam svećenik, to što sam franjevac, sada to osobito jasno uočavam da apsolutno ni u čemu nije nikakva moja zasluga, nego to je sve dar.

U predvečerje svetkovine Majke Božje Bistričke, koja se slavi 13. srpnja, oko 1250 hodočasnika išlo je sa svijećama u svečanoj povorci, moleći i pjevajući, od otvorene crkve u Mariji Bistrici na nekoliko kilometara udaljeni Vinski Vrh, gdje je fra Siniša Pucić, zajedno s domaćinom župnikom vlč. Domagojem Matoševićem i desetak svećenika slavio misu.

"Gledajući sadašnji trenutak u kojem se nalazimo, treba ustrajno – moliti i djelovati. Moliti Boga za našu domovinu Hrvatsku, a djelovati tako da sve obmane i prijevare budu razotkrivene i odbačene. Na putu duhovne reforme društva, koja je temelj dobrih promjena, Božji blagoslov je presudan, a njega nema bez: vjere, molitve, ustrajnosti, iskrenosti, i odbacivanja grijeha prošlosti", piše fra Siniša Pucić, OFM, u svojem promišljanju.

"U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove", poručuje fra Siniša Pucić.

"Božja milost uvijek će ti dati oprost, ali dat će ti i milost da se popraviš. Bog od tebe ne traži da budeš bez grijeha, nijedan čovjek ne može to obećati! On traži tvoju volju da što duže i više živiš u skladu s njim. A kad ponovo sagriješiš uvijek te čeka raširenih ruku", piše fra Siniša Pucić u svojem promišljanju.

"Isus u prispodobama Kraljevstvo Božje, najveću sreću, uspoređuje s malim stvarima koje je teško pronaći – gorušičino zrno, biser, novčić. Stoga, sreća i jest poput mozaika koji se slaže od kamenčića, malih dijelova, a svaki od njih našim danima, mjesecima i godinama daju smisao. Gospodin nas je obdario s mnogom braćom i sestrama. Radost je sačuvati svakog od njih, da ih ne izgubimo, ne za sebe, nego za Gospodina i Njegovo Kraljevstvo. Za to živimo, za to svaki korak naš ima smisao", piše fra Siniša Pucić u svojem promišljanju.

"Ljubav nema alternativu, te je nemojmo očekivati od drugih da ćemo je primati, već samo od Boga. Tako se nećemo razočarati u ljude, već samo u sebe ako je ne darujemo. Samo ako darujemo mnogo, mnogo ćemo i primati", poručuje fra Siniša Pucić koji se trenutno nalazi na službi prefekta sjemeništa u samostanu Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu.