"Kada shvatim da ne nalazim rješenje svojih problema, a još uvijek uporno povlačim iste poteze u svojem životu, vrijeme je da pođem korak dalje, da iziđem iz tih okvira i pokušam učiniti nešto drugo. Vrijeme je da iziđem iz zone komfora i izložim se životu. No, mi se bojimo napustiti te okvire", napisao je fra Josip Vlašić.

"Ali, što je istina o tome čovjeku? Ti to ne znaš. Ti znaš tek djelić istine. Jer je čovjek otajstvo, jer je čovjek misterij, ti ćeš uvijek o njemu imati tek svoju istinu. Uvijek će ti dio istine ostati skriven. Zato nemoj brzo i olako govoriti o drugima. Ja se takvih bojim. Bojim se onih koji sve o svemu i o svima znaju. Ne znaju, brate! I to je super", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Smijemo li tražiti drugačiji put? Vjerujem da imamo pravo na to. Kada uđeš s nekim u konflikt, to ne mora nužno značiti da si manje Isusov. Kada se nekom suprotstaviš, ne znači da si prestao biti Isusov. Naprotiv, i tada možeš biti Isusov. I možda jedino tada i tako možeš biti Isusov! Patiš od toga da te drugi uvijek prihvaćaju, da za sve što činiš imaš opću suglasnost svih svojih suputnika, da se ne bi nekomu zamjerio, da o tebi dobro misle i govore, da tvoj stav ne bi nekoga povrijedio… Ne, taj put te ne mora nužno voditi tome da budeš Isusov! Isusov možeš biti i ako se suprotstaviš drugima. I nekada baš to moraš učiniti. Možeš biti Isusov i ako ostaneš svoj", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Primijetio sam da nesretni ljudi uvijek kritiziraju. Ili, još bolje i točnije rečeno: u mojim očima nesretni su oni ljudi koji uvijek kritiziraju. Ja ih takvima doživljavam. Negativni su. Uvijek su spremni prigovarati i prozivati. Usmjereni su na ono loše u čovjeku. Ma, u svemu što se događa primijetit će najprije slabe točke. I ne samo to! S određenim autoritetom (ne znam otkud im?) i s meni neobjašnjivom lakoćom prosuđuju sve redom. A osim prosuđivanja, redovito i presude tj. osude. Jednostavno, čovjek im ima potrebu reći da se prestanu tako strastveno baviti drugima i da se bave sobom", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

"Ljubi Gospodina i u povjerenju mu se predaj. Kakva god bila faza života u kojoj se nalaziš, bilo da obiluješ radošću ili su se brige oborile na tvoje korake, pravi je trenutak da se s povjerenjem izručiš Božjem vodstvu. Nema veze ako ti se čini da je tvoja vjera slaba. Sjeti se da i malo zrno vjere može premještati brda. To je tvoja prava moć. Reci Bogu djetinjim pouzdanjem: Oče, ja sam tvoj. Čini sa mnom što god se tebi sviđa. Predajem ti se. Vjerujem ti. Znam da će sve biti dobro jer ti si sa mnom. A ti znaš što radiš", poručuje fra Josip Vlašić, hercegovački franjevac u svom promišljanju o Božjoj velikodušnosti.

Trodnevna duhovna priprava ususret blagdanu zaštitnice dubrovačke katedrale Gospe Velike počela je u četvrtak, 12. kolovoza misnim slavljem, klanjanjem pred Presvetim i duhovnim programom „Gospi u čast“. Misu i klanjanje predvodio je fra Josip Vlašić.

"Treba očistiti svoje prozore da bi svijet i ljudi oko nas izgledali ljepši i bolji", poručuje fra Josip Vlašić u najnovijoj "Pozitivnoj minuti".

"Dobro je i bit će dobro jer nazirem sjenu Tvoju nad svakim korakom svojim, i miris Tvoj ćutim tu negdje u blizini, i tihi dolazak Tvoj čujem kako ususret ide mojoj čežnji." Fra Josip Vlašić na svojem Facebook profilu objavio je pjesmu koju vam prenosimo u cijelosti.

More je bjesnilo. Valovi su razbijali moju barku. Bila je noć. I bilo je strašno. A ti si spavao... Činilo se da ću potonuti moru u dubine zajedno sa svojom barkom. Strah me paralizirao. Nisam imao dojam da ne vjerujem. Ne znam zašto si spavao?

"Držati dugo čašu u uzdignutoj ruci ima veze s držanjem teških misli u glavi. Ili barem tako tvrdi jedan profesor...", poručuje fra Josip Vlašić u najnovijoj "Pozitivnoj minuti".