Ljudi koji se češće ispovijedaju imaju uho ili oko za detalj pa ispovjede i sitnice, a ljudi koji se ne ispovijedaju dugo po pet ili deset godina, oni se ispovijedi kao da su se ispovjedili prije dva tjedna, jer ne pamte sitnice, dugo je vremena prošlo, znaju samo grube stvari, velike grijehe, a sitnica je puno izostalo. To je prednost, tko se često ispovijeda.

Čovjek će upasti u kotao oholosti ako vjeruje da Bogu može pomoći čineći mu dobro, čineći mu uslugu.

Odlučimo se živjeti kršćanstvo punim plućima. Jedna pluća su molitva, a jedna pluća su služenje, služiti, uprljati ruke. Misa je izvorni dio kršćanskog života, ali pružiti ruke potrebitima je dati sve ono što smo primili na misi.

Grijeh kao da je odavno izbrisan iz rječnika modernog čovjeka, jer brojne riječi služe kao zamjena za grijeh, postoje sinonimi za grijeh.

Možda je i danas Crkvi potrebno više sanjara… Zar i sveci nisu takozvani „luđaci“ ili sanjari?

Bespoštedna borba za tvoju dušu još uvijek traje ovdje na Zemlji. Svatko je želi pridobiti za sebe: i raj i pakao, no ona će pripasti onome „odvjetniku“ koji u njoj pronađe više djela dostojnih ili raja ili pak pakla.

Zato je ogovaranje mana koje se trebaš hitno riješiti, a ne čuvati kao posljednju. Protiv te mane trebaš odmah hrabro zaratiti.

Ime je znak i ime predstavlja osobu te je zato važno da ime bude dobro ime, plemenito ime, jer u tom imenu će osoba živjeti cijeli život.

Dovoljno ti je tvoje vlastito ime. Nikakav drugi atribut, nikakav gospodin ni gospođa nisu ti potrebni.

Mnogi danas većinom teže vlastitoj radosti. Često pritom olako zaboravljaju na druge, ali radost ti je darovana da ju dijeliš s drugima. Nije dovoljno da si samo ti radostan, već je važno da tvoja braća i sestre također žive radosno.