Svijet koji je snažno obilježen tehnološkim razvojem sve više gubi izravni odnos licem u lice.

Mnogima je pametni telefon pomogao da pronađu drugoga, ali puno je više onih kojima je pomogao da izgube najbliže, upadnu u zarobljenosti samim sobom ili se strovale u neku od mnogobrojnih ovisnosti za koje je ova pametna sprava sposobna. Iz naših života nestaje drugi, a ostaje zaslon. Naša glad za komunikacijom sve je dublja jer praznina bez drugoga sve više zjapi i vapi za ispunjenjem.

U nama žive povrede koje sami nismo ni opazili ni priznali. Nosimo potisnute i odbačene povrijeđenosti. One nam mogu poslužiti za dublje poznavanje samih sebe.

Fra Ante Vučković odgovora na pitanja izbjegava li Crkva teške teme, koja je uloga klera u društvu, što znači vjerujem u Boga ali ne i u Crkvu. Njegove odgovore donosimo u nastavku.

Veliki komunikacijski iskorak Crkve u Hrvatskoj - knjiga Neostvarena sloboda po prvi put otvara i objedinjuje goruće teme u Crkvi, one o kojima se desetljećima šuti ili govori u rukavicama poput; odnosa klera i laika, financija Crkve, raznih pokreta i duhovnosti u Crkvi, pitanje autentičnosti Međugorja, potom veze Crkve i politike, korištenja Crkve za političku promociju i političkih stranaka koje se vežu uz Crkvu, lustracije, formacije klera, celibata, nerazumljivog crkvenog govora, uloge Crkve u društvu i slično.

"Ideja ravnopravnosti spolova htjela je donijeti bolje rješenje od odnosa vlasti i podređenosti između muškarca i žene. No, rezultat je prilično negativan. Ravnopravnost se pretovarila u istovjetnost pa je muškarac primjerice trebao postati mek i nježan. Kako muškarcima nije lako odjednom biti drukčiji nego što jesu, oni su sve više počeli gubiti svoje mjesto u obitelji, a sve ga više pronalazili izvan nje", piše piše fra Ante Vučković razmatrajući ravnopravno dostojanstvo.

"Čitanjem biblijskih tekstova ulazi se u svijet koji ne postoji na nekim drugim stranicama. Njezinim se čitanjem, osim toga, ulazi i u bezbrojni niz čitatelja koji su u različitim vremenima otvarali iste stranice, odvajali se od biblijskih vremena i u njoj čitali neko drugo vrijeme", piše fra Ante Vučković.

"Odmak je oduvijek bio lijek. Odmak od drugih i odmak od sebe. Odmak izvana hodanjem i odmak iznutra šalom, ironijom i novim okvirom. Hodanje je škola odmaka. Dovoljno je krenuti i u mah svoje zbrke i životne zapetljanosti doživljavamo drukčije. Kao da su ostale tamo odakle smo pošli", piše fra Ante Vučković razmatrajući u spasonosnim učincima hodanja.

"Ne treba puno da otkrijemo kako se ispod imperativa za intenzivnim životom skriva najdublja ljudska čežnja za puninom života. Tu neutaživu glad ne može ispuniti ni jedan intenzivni doživljaj. To nam je čak vidljivije od naše trke za intenzivnim životom. I na sebi i oko sebe opažamo kako se glad za životom samo produbljuje", piše fra Ante Vučković.

"Probudiš u samom sebi sućut prema sebi i da drugi imaju istu sućut. Očekujem da me prihvate, razume, moljakam ih svojom pričom da mi pokažu sućut, da kažu jest ti si nevina žrtva, i ne primijetim koliko postajem odvratan i sebi i drugima zbog toga što se ne mogu ni na što drugo osvrnuti osim na to što su mi drugi zla učinili", istaknuo je fra Ante Vučković.