O slučajevima seksualnog zlostavljanja i pedofilije u redovima Crkve i medijskim napisima te o tome kako bi vjernik laik na njih trebao reagirati, piše poljski svećenik fr. Mariusz Pohl.

U postulatima o lakom kruhu i obilju svih dobara kao sredstvu za postizanje socijalne pravde i raja na zemlji (a zapravo neograničene vlasti) krije se još jedna ozbiljna prijetnja: mislimo da smo mudriji od Boga, da znamo bolje nego Bog kako treba svijet urediti i da ćemo ga mi bolje voditi po svome. A ako je tako, onda bi nam Bog trebao pomoći u tome i prilagoditi se našim očekivanjima – nastavljamo razmišljati ili barem da Bog ne smeta.

Bog nije bezdušni redatelj koji ravnodušno vuče konce i upravlja kazalištem, posebno glumcima kako bi ubio dosadu te oživio radnju uvijek iznova izazivajući potres, katastrofu, rat ili epidemiju. Ne postoji "knjiga" u kojoj bi sve trebalo biti upisano i posloženo - kako često pričamo u obiteljskim teološkim raspravama, najčešće nakon nekoliko zdravica.

Kršćani bez radosti nisu kršćani. Radost je pečat kršćanina. Čak i usred boli i tjeskobe ili čak progona.