Moramo izraziti veliku zahvalnost za hrabrost i radoznalost mnogih svjetovnih novinara, blogera i ljudi s Facebooka koji jasno i mudro pišu o ovim temama u svojim medijima.

Što treba učiniti prosječan katolik koji je neprestano bombardiran ovim jednostranim izvješćima, pita se u tekstu za poljski portal Katolik fr. Mariusz Pohl. Sumnjati u svetost i nadnaravni nalog Crkve? Odbaciti vječne istine koje naviješta Crkva, s Evanđeljem na čelu? Poništiti smisao i spasonosnu vrijednost svoje vjere? Prekinuti životvorne veze s Crkvenom zajednicom, sakramentima i molitvom? Nažalost, mnogi izabiru taj put kada se odlučuju na odmak od vjere ili dugo godina, ako ne i zauvijek, izbjegavaju Crkvu.

Što je alternativa? Što trebaju činiti pobožni i vjerni katolici, bilo svećenici, redovnici ili vjernici laici? U ovoj atmosferi optužbi, zbunjenosti i sumnje, nije lako krenuti pravim smjerom. No, takav smjer svakako postoji, a postavljaju ga istina i pravda, posebno prema oštećenima.

Najprije treba smiriti emocije i predrasude koje iz njih proizlaze kako bismo mirno procijenili važnost optužbi i zločina koji iza njih stoje

Prvo, vrijedi smiriti emocije i predrasude koje iz njih proizlaze kako bismo mirno procijenili važnost optužbi i zločina koji iza njih stoje. To znači prepoznati i priznati veliku štetu koju su pretrpjele žrtve seksualnog zlostavljanja i pružiti im nježno suosjećanje i empatičnu podršku što od nas zahtijeva veliku osjetljivost, pažnju i finoću. Na to treba posebno paziti tijekom razgovora. Koliko često čujemo ili iznosimo površna mišljenja karakterizirana zanemarivanjem ili čak sumnjičavošću prema oštećenima. Moramo shvatiti da se radi o živim ljudima, najčešće o nježnoj, osjetljivoj i bespomoćnoj djeci, a uz to obično iz pobožnih i religioznih obitelji, jer svećenik ima bolji i lakši pristup takvim obiteljima. Ono što govorimo o žrtvama uznemiravanja u našim razgovorima, posebno u javnom prostoru, ima veliki utjecaj na stvaranje društvenog ozračja koje može vratiti ili, nažalost, oduzeti nadu.

Treba biti dobro upoznati s činjenicama i razmjerima, te ih znati prezentirati i braniti se od iskrivljavanja i izvođenja generalizirajućih zaključaka

S druge strane, također morate biti dobro upoznati s činjenicama i razmjerima, te ih znati prezentirati i braniti se od iskrivljavanja i izvođenja generalizirajućih zaključaka. Broj suđenih i osuđenih svećenika samo je brojka i postotak svih osumnjičenih za pedofiliju. Ali ovaj jedan promil javlja se kao cijelih sto posto, tvrdeći da su to samo svećenici i da su svi svećenici pedofili. Čudno je da takav lažni narativ čuje veliki krug društva. Stoga su nam potrebni hrabri branitelji istine koji će je znati pokazati i ispraviti zablude.

Nedvosmislena osuda pedofilije u svakom obliku i u svakoj sredini, a posebno u Crkvi

Treće pitanje je nedvosmislena osuda pedofilije u svakom obliku i u svakoj sredini, a posebno u Crkvi. Ovdje se takav zločin nikako ne smije dogoditi, a kad se već dogodi, treba ga odmah osuditi i počinitelja najstrože kazniti. U svojim poslanicama, posebno Korinćanima, sveti Pavao to preporuča i stvara obrasce u postupanju prema zločincima u Crkvi. Šteta je što biblijski nauk i načela nisu glavno mjerilo prakse naše Crkve u odnosu na najteže zločine i grijehe. Isto vrijedi i za koketiranje s vlastima.

Fr. Mariusz Pohl je rođen 1959. u Mogilnu, Poljska. Završio je Nadbiskupsko sjemenište u Poznańu, Poljska, za svećenika je zaređen 1987. godine. Djelovao je kao vikar u Ostrzeszówu, Lesznu i Ostrówu Wielkopolskom; od 1994. godine 13 godina bio je župnik u Skrzebowi i dekan Raszkowskog dekanata. Trenutno je župnik župe sv. Martina u Odolanówu, Poljska. Propovijeda na duhovnim vježbama, svakodnevno drži homilije, objavljuje tekstove u “Katoličkom vodiču”, “Krunici”, “Guardianu”, “Catechistu” i “The Preacher’s Library”. Autor je knjiga: „Miris iskušenja, okus istine“; „Sakramenti i život“ i „Domaća ljepota“. Već dvadeset godina sudjeluje na mjesečnim biblijskim susretima sa skupinom od nekoliko svećenika i profesorom laikom.