U HKR-ovoj emisiji "Pod križem" u utorak, 21. ožujka o obraćenju i iskustvu susreta s Bogom govorio je fra Vladimir Vidović, voditelj Pučke kuhinje na zagrebačkom Svetom Duhu.

Ono što se za današnja vremena može reći jest da su pred kršćane donijela nove izazove i drugačiju prijetnju. Granica između kršćanskoga i nekršćanskoga, između vjere i zablude, koja je prije bila oštra, jasna i razmjerno lako spoznatljiva, danas je često zamagljena i konfuzna.

U emisiji HKR - a "Pod križem" u utorak, 28. veljače o dosljednosti kršćanskog života govorio je fra Vladimir Vidović, voditelj Pučke kuhinje na zagrebačkom Sv. Duhu koji poručuje "Budimo molitelji, oni koji će vapiti Bogu da budemo dosljedni kršćani."

Papa Franjo je u nedjelju, 19. veljače s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.

Koliko je puta tebi Bog rekao da se ne bojiš? Koliko je puta pokušao umiriti oluje u tvome duhu? Koliko si se puta opirao svim silama tome milosnom Božjem zahvatu misleći da Bog ne može umiriti oluje koje bjesne u tvome životu? Koliko si se puta grčevito držao za svoj strah, za svoje tjeskobe, umjesto da ih prepustiš Gospodinu? Koliko si puta zaključio da je sigurnije biti u strahu nego Bogu predati svoje terete?

Krstitelj se naslanja na komad drveta. Ovo, naravno, upućuje gledatelja posebno na križ Isusa Krista. U svakom razdoblju učeničkog života, uključujući i došašće, svatko od nas mora shvatiti da punina kršćanskog života znači prigrliti križ. To znači osloniti se na Isusa, Raspetoga Gospodina, kao naš jedini izvor snage i nade.

Duhovna čistoća nije isto što i svetost, ali je preduvjet za svetost. Grješno je znati kako treba ispravno postupiti, a to ne učiniti. Međutim gore je činiti pogrešno, a nazvati to ispravnim. Saznajte što je duhovna čistoća i kako ju živjeti po uzoru na sv. Franju Asiškoga.

Previše smo se raskomotili hodajući kroz život kao krštenici, vjerojatno ne razmišljajući što to zapravo znači. Kršćanstvo je radikalno. Ako doista ispovijedamo ono što kršćanstvo naučava i živimo ono što kršćanstvo traži, često nam neće biti ugodno. Bit ćemo čudni u očima svijeta.

Umjesto iznošenja problema i ispričavanja za grijehe, možda bismo češće trebali veličati Boga, razmišljati o njegovoj ljubavi, slavi, veličini… Božja je blizina i njegova ljubav ono što nas ozdravlja i opravdava.

Današnji odlomak evanđelja jako je bogat i zanimljiv. Riječ je o tri paralelna teksta (perikope) u sinoptičkim evanđeljima - Mk 3,31-35 // Mt 12,46-50 // Lk 8,19-21 - pa ih je stoga dobro pročitati sve te ih i međusobno usporediti. Pročitajte kratak egzegetski i biblijsko-teološki komentar kojeg za portal Hrvatske katoličke mreže piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.