Ova kratka priča iz života sv. Filipa Nerija podsjetnik je da sljedeći put kad se pričestimo, ne zaboravimo na zahvalu.

Sjetimo se da nakon euharistije Bog stanuje u našem srcu. Poželimo ga zadržati što dulje. Ne zaboravimo da je On primio nas, a mi njega, ne zaboravimo da je to bio uzajaman susret. Zapamtimo da je euharistija zahtjevnost i dar, poziv i obećanje, odgovornost i milost.

Uoči blagdana bl. Alojzija Stepinca, kojega u litanijama nazivamo Uzorom kršćanske mirne savjesti, donosimo video-serijal o duhovnom liku našega Blaženika. U serijalu sudjeluju preč. Vlado Razum, rektor kapele Corpus Domini, te s. Marija Petra Klobučar, poglavarica Samostana Pohoda Marijina u Zagrebu. Osim što će nam približiti duhovni lik bl. Alojzija Stepinca kroz tri teme – molitvu, euharistiju i savjest, govorit će i o kapeli Corpus Domini, njenoj povijesti i trajnom euharistijskom klanjanju koje ondje traje od 1943. godine.

"Isus nije ideja, osjećaj, sjećanje! Isus je ‘osoba’, uvijek živ i prisutan s nama! Ljubite Isusa prisutnog u euharistiji. Ići na misu znači ići na Kalvariju u susret njemu, našem Otkupitelju. On dolazi k nama u svetoj pričesti i ostaje prisutan u tabernakulima naših crkava, jer on je naš prijatelj", rekao je sveti papa Ivan Pavao II. u govor talijanskoj mladeži, 8. studenog 1978.

Pastiri odgovaraju anđelu govoreći jedni drugima: "Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." Ovaj poziv pastirima na neki se način nudi i svakome od nas u euharistiji.

Nigdje u evanđeljima Isus ne izgovara riječi "Volim te" sve do Posljednje večere. Unatoč tome, nikada ne sumnjamo u ogromnu ljubav koja zrači iz ovog čovjeka u obraćanju pažnje na svaku čovjekovu potrebu, u njegovom propovijedanju, njegovom iscjeljivanju... Čak i ako smo ogrezli u krivnji i sramoti grijeha, Isusova nas ljubav neće napustiti.

Ljubav Isusa Krista doseže svoje najviše savršenstvo i proizvodi najbogatiju žetvu milosti u neizrecivom jedinstvu koje On sklapa s dušom u svetoj pričesti. Stoga, svakom željom za dobrotom, svetošću i savršenstvom koje u nama mogu potaknuti pobožnost, kreposti i ljubav, dužni smo usmjeriti svoj put prema ovom jedinstvu, prema čestoj pričesti.

Vjerujem da svi često susrećemo ljude koji govore: "ne treba meni svećenik da bih se pomirio s Bogom" ili "ne treba meni misa, mogu se pomoliti i kod kuće". Jesu li zaista sakramenti nešto što mi činimo za Boga ili su oni Božji dar nama?

Ako želiš vidjeti anđele, otvori oči vjere i pogledaj ovaj prizor. Jer ako je sam zrak ispunjen anđelima, koliko je više Crkva! I ako je Crkva puna anđela, koliko je to više istina danas kada je njihov Gospodin uskrsnuo na nebo! Cijeli je zrak oko nas ispunjen anđelima.

Neovisno o tome nalazimo li se pred velikom životnom odlukom, rješavamo svakodnevne izazove ili nosimo nekakav teški križ, možemo pronaći odgovore i nadu punu ljubavi kada tražimo Božju prisutnost na klanjanju. Nema sumnje da postoji mnogo priča o trenutcima preobrazbe u klanjanju pred Presvetim da ih nitko ne bi mogao sve zapisati.